Bivši ministar turizma i jedni istarski zastupnik HDZ- a u Hrvatskom saboru Anton Kliman ponovno je u izbornoj utrci. Ovaj put nešto lakše diše jer je u svojoj VIII. izbornoj jedinici na visokom, trećem mjestu, odmah iza velikih uzdanica - Olega Butkovića i Garija Cappellija.
Očito se u Klimana, prema kojemu se u Istri gaje velike nade, iako ovdje HDZ redovito glatko gubi na svim izborima, polažu velike nade. Vrlo brzo je nakon što je postao ministar turizma, iako za njega turistička branša nije znala, pa čak ni njen snažni dio na Poluotoku, pobrao velike simpatije Istrana koji su mu na posljednjim parlamentarnim izborima dali povjerenje za ulazak u Sabor, iako je bio zadnji na listi svoje stranke.
Ima li HDZ uopće izgleda osvojiti veći broj glasova u Istri, kada znamo da ovdje iz izbora u izbore uvjerljivo pobjeđuje IDS?
- HDZ u Istri definitivno ima potencijala za napredak. Uz pametan pristup u komuniciranju programa, razumijevanju potreba građana Istre, uz sinergiji s Vladom, Istra može prepoznati HDZ kao politički subjekt koji pridonosi izuzetno, kako na državnoj, tako i na regionalnoj razini razvoju Istre. To smo dokazali programima aktualne Vlade. Istra je u fokusu. Zahvaljujući, u prvom redu Olegovom ministarstvu, kako kolokvijalno nazivam Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, puno se napravilo. Počeo je početak kraja Istarskog ipsilona, koji će dobiti puni profil autoceste od Pazina do tunela Učka. Nakon toga probit će se i druga cijev tunela Učka, a proširenje ceste nastavit će se do Matulja, gdje će se Istarski ipsilon spojiti s ostalim hrvatskim autocestama. Puno se u Istri investiralo i u državne ceste, kružne tokove te županijske ceste uz pomoć Hrvatskih cesta. Mnogo se ulagalo i u luke, kanalizaciju, aglomeraciju. Tu je i nova pulska bolnica. Dakle, Istra nije bila izvan fokusa Vlade koju vodi HDZ.
Međutim, građani Istre ne gledaju naklono na politiku Vlade prema Uljaniku. Smatraju da se Uljanik mogao spasiti. Je li se moglo napraviti više?
- Ako me pitate je li Vlada malo napravila za Uljanik, to ću demantirati. Uljanik nije vodila Vlada, nego menadžment koji je imao povjerenje većinskog vlasnika, a to su bili radnici Uljanika. Njih ne smatram odgovornim za ovo stanje, da tu dilemu odmah riješimo. Za ovo stanje smatram odgovornu upravu Uljanika, koja se nije znala nositi s izazovima u kojima su se našli. Predugo je prepustila vremenu da se problem pokuša riješiti sam od sebe. U tako velikim sustavima to se ne smije napraviti. Trebalo je mnogo ranije reagirati prema Vladi za pomoć te je trebalo izraditi rescue plan za izlazak iz tekuće krize. Sve to bilo je prekasno i upali smo u problem. Jedino je rješenje bilo da se Uljanik pošalje u stečaj. Neki dan sam razgovarao s ljudima koji još rade u brodogradilištu, i jako im je žao što su bili dio mišljenja ili djelovanja koje je produžilo agoniju Uljanika. Smatraju da je to trebalo odmah presjeći.
No ni oni nisu imali prave informacije o tome što se događa unutar kuće, jer da su imali, vjerojatno bi bili tražili poteze kojima bi se Uljaniku osiguralo ponovno pokretanje rada, kao što je i Vlada donijela odluke prije nekoliko mjeseci za formiranje novog društva Uljanik brodogradnja 1865. Podsjetimo i da je na posljednjoj sjednici Vlade donesena odluka za davanje jamstva za 35 milijuna za pokretanje proizvodnje i završetak broda za prijevoz žive stoke. Imam veliku empatiju prema ljudima koji su izgubili posao u Uljaniku. To su strašne sudbine. To su roditelji koji moraju školovati svoju djecu, to su obitelji u kojima su i muž i žena radili u Uljaniku. Vlada, kada je donosila odluke o pokretanju proizvodnje, imala je na umu da treba pomoći ljudima te kako treba pokrenuti proizvodnju. Uljanik je prebitan za Pulu i okolicu, za Istru i ukupnu krvnu sliku hrvatskog gospodarstva.
Ako je tomu tako, zašto se toliko čekalo sa svim odlukama? Ljudi koji su izgubili posao nemaju vremena čekati godinu ili dvije da Vlada odluči što će dalje.
- Treba neko vrijeme da se neke odluke donesu, ali kada su se te odluke donijele s pozicije stečajne upraviteljice Marije Ružić, tada je to išlo prema Vladi i Vlada odlučuje. Za to treba vremena. Ovo je dobar start i pokušat će se pokrenuti ono što se zaustavilo prije godinu dana. Za Uljanik je Vlada isplatila milijarde jamstava, ali svjestan sam da to tim ljudima koji su radili u brodogradilištu malo znači. Ako budem u prilici, dat ću punu potporu pokretanju proizvodnje i zalagat ću se za takav scenarij. Osobno sam vezan za Uljanik jer su mi i otac i majka tamo radili cijeli svoj životni vijek pa se i ja smatram djetetom Uljanika, iako tamo nikad nisam radio. No odgojen sam kruhom uljanikovaca.
Na posljednjim izborima u VIII. izbornoj jedinici na listi HDZ- a bili ste na zadnjem mjestu, iako ste bili prepoznatljivo lice HDZ- a u Istri. Ovaj put ste treći, iza dva ministra. Što se promijenilo u te četiri godine?
- Promijenilo se to da sam treći (smijeh). U ovom sam mandatu bio jedni predstavnik HDZ- a iz Istre, i ušao sam u Sabor preferencijalnim glasovima, na što se zahvaljujem biračima. Moja pozicija na listi kao prvog Istrijana HDZ- a u Istri, šalje političku poruku da će se HDZ snažno pokušati pozicionirati u politici Istre. To je za mene velika obveza, u prvom redu prema građanima Istre, biračima, a i prema onima koji su mi dali povjerenje da budem 3. na listi. Tražit ću, kao osoba, veliku podršku građana Istre, bilo da su simpatizeri HDZ- a ili nekih drugih političkih opcija. Želim to opravdati kroz svoje djelovanje u Zagrebu.
Dok niste bili izabrani za ministra turizma, široj istarskoj javnosti niste bili poznato javno lice. U vrlo ste kratkom roku zadobili toliko povjerenje birača. Kako vam je to uspjelo?
- U očima građana Istre i istarskih institucija, ja sam osoba koja predstavlja Istru u Zagrebu, posebno kada sam bio ministar turizma. Tada sam jedan dan u tjednu imao, kako se to popularno kaže, dane otvorenih vrata, kada su dolazili svi sa svojim problemima i zahtjevima u tom resoru. Između ostalog, pomogao sam i načelniku Općine Svetvinčenat SDP-ovcu Daliboru Macanu za obnovu kaštela Morosini-Grimani, kroz moj ured prošlo je mnogo istarskih načelnika i gradonačelnika, ako ne i svi, bez obzira na političku obojenost. Prošlo je i puno gospodarstvenika te građana koji su imali osobnih problema. Za mene je bilo ključno da se projekti u Istri odvijaju, da Istra zaslužuje punu pažnju u svim segmentima. I tu sam se dao maksimalno. Ali to mi je bila dužnost. Nisam bio ni HDZ-ovac, niti IDS-ovac, nego prvi Istrijan u Zagrebu koji pomaže gdje može. Mislim da su to ljudi prepoznali.
Isto tako, pokrenuli smo projekte koji su bili stali za vrijeme SDP-ove vlasti. Mogu IDS-ovci i SDP-ovci danas govoriti o svojoj velikoj ljubavi u prošloj Vladi za vrijeme Milanovića. No, ruže cvale nisu. Projekti su se prema Istri zaustavili. Moj je zadatak bio, a to sam si ga sam postavio, da te projekte pokrenemo. Tu govorim o Istarskom ipsilonu, nastavku gradnje pulske bolnice, novih vrtića i škola, dvorana.
Kakav je bio i kakav je danas vaš odnos prema IDS-u? Je li teško uspostaviti komunikaciju?
- Ja komuniciram sa svima otvoreno, bilo to IDS-ovci, SDP-ovci ili neke druge opcije, slagali se oni u političkom smislu sa mnom ili ne. Dijalog je nezamjenjiv alat u politici i osobnom životu. Svi problemi i sve razlike mogu se, ako ništa drugo, umanjiti i dovesti na razinu snošljivosti. S IDS-om se u nekim političkim pitanjima razilazim. Neću potencirati da se tu radi samo o pitanjima ideološke prirode.
Razlikujemo se i u sagledavanju prioriteta, odnosno što prije raditi u Istri. Ali kada razgrnete sve male političke interese, svi mi morali bismo raditi u interesu građana Istre. Za mene je HDZ jaka infrastruktura koja može povezati Istru i Zagreb. Ona se slaže u svakom slučaju i s mojim svjetonazorima, zato i jesam u HDZ- u. Mislim da se može mnogo napraviti u dijalogu s IDS-om, SDP-om i svima ostalima kada se složi konsenzus oko pitanja koja muče svakodnevno građane. I kao takav nemam problema sjesti ni s kime za stol. To znaju i istarski političari.