ONI SU ZNALI KAKO USPJETI

Čini se da je racionalni optimizam ključni sastojak recepta za uspjeh

Činjenica je da su EU fondovi karta na koju se klade sve ključne opcije u Hrvatskoj. To je potpuno logičan smjer. Međutim, put do realizacije te ideje je nešto gdje se naši političari tek trebaju dokazati.

Kolegica Ariana Vela u svojoj kolumni, koja se može pronaći na službenim stranicama portala o EU fondovima, vrlo je dobro dijagnosticirala jedan od ključnih problema pa ćemo je citirati: “Činjenica jest da niti jedna stranka u Hrvatskoj u ovome trenutku ne može, u okviru kadra kojim raspolaže, ponuditi 50-ak dovoljno kompetentnih i stručnih ljudi koji bi zauzeli vodeće pozicije u institucijama koje čine okvir za korištenje fondova EU.

Kad se tome pridodaju najave o mjestima u krucijalnim ministarstvima za korištenje fondova EU koja su, prema medijskim napisima, već podijeljena, korisnici mogu sjesti i plakati jer će pozivi i dalje kasniti, greške se događati, a u sustavu će za to odgovarati – nitko!” No, to nikako ne znači da treba širiti pesimizam ili bilo kakav defetizam. Brojna su svjedočanstva poduzetnika koji su znali kako povući novac i olakšati put do uspjeha.

HUMANO

Pomoć građanima s posebnim potrebama

Slijepi Križevčani dobili opremu s kojom mogu na web

Krizevci, 080601
Udruga invalida sama uredjuje svoje prostorije
Foto:Stojanka Lesicki
-pok-
Stojanka Lesički

Operativni program se zvao “Razvoj ljudskih potencijala”, a projekt koji je na njega prijavljen “Integracija djece s poteškoćama u redovni obrazovni sustav”.

Vlastito ulaganje iznosilo je oko 300 tisuća kuna, a novac dobiven na natječaju iznosio je oko 1,9 milijuna kuna.

Iza ovog projekta nije stajala tvrtka, privatni poduzetnik niti institucija već jedna udruga građana. Oni su Udruga invalida Križevci, postoje sedam godina i skrbe o 809 svojih članova koji imaju različite stupnjeve tjelesnog oštećenja, poput dječje ili cerebralne paralize, paraplegije i rijetkih bolesti.

Ono što takvim ljudima treba najviše su osobni asistenti koji im doslovno pomažu da prežive iz dana u dan i učine život kvalitetnijim.

Međutim, kako je to lani objasnio Petar Gatarić, predsjednik Udruge, osobni asistenti nisu dovoljni ako djeca s poteškoćama u razvoju nemaju i adekvatno okruženje, od klupa i stolica do prilagođenih toaleta ili modernih informatičkih pomagala za lakše praćenje nastave.

Prva ideja

To je i bio cilj prijave na EU fondove - željeli su nabaviti informatičku opremu za slabovidne i slijepe koja bi im omogućila čitanje knjiga i korištenje interneta.

A novca od Grada i nadležnih ministarstava nije bilo dovoljno.

Trebalo im je mjesec dana da pripreme dokumentaciju koju su poslali u Agenciju za strukovno obrazovanje koja je pratila provođenje projekta. Nakon nekoliko mjeseci projekt im je i prihvaćen pa su krenuli u skupljanje dodatne dokumentacije.

U ljeto 2013. potpisali su ugovor s Ministarstvom znanosti i obrazovanja i dobili 80 posto sredstava odmah, a ostatak u dvije rate, krajem 2014. i početkom 2015. godine.

Novac su dobro iskoristili: zaposlili deset asistenata za nastavu koji su prije toga prošli testiranje u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, nabavili opremu za knjižnicu te pripremili dokumentaciju za izgradnju lifta u Osnovnoj školi Ljudevita Modeca.

18 mjeseci

U toj školi, ali i gradskoj gimnaziji i dječjem vrtiću, toalete su prilagodili djeci s teškoćama.

Za nagluhe su nabavili induktivnu petlju za gradsku knjižnicu (uređaj za lakšu komunikaciju), a vrtić je dobio posebno prilagođene igračke.

I za sve su se obvezali napraviti u samo 18 mjeseci, a svaka tri mjeseca su Agenciji slali izvještaje o napretku sa svakim izdanim računom.

U veljači 2015. sve je dovršeno.

A postignutim su na kraju bila zadovoljna i djeca s poteškoćama i njihovi roditelji, a posebno novozaposleni asistenti koji djeci pomažu pri hranjenju, oblačenju, odlasku u školu... Ali avanturu su u Udruzi invalida tek počeli. Sad kad znaju sastaviti projekt i prijaviti se na natječaj, teško da će propustiti prvu sljedeću priliku.

Ergo d.o.o.

Već sada moraju raditi u tri smjene

Izvoze klamerice u 25 zemalja, a žele još više

Više od 30 milijuna kuna prometa, 2 milijuna čiste dobiti, 65 djelatnika, rad u tri smjene, i 90 posto proizvoda u izvozu, u 25 zemalja svijeta, na oba američka kontinenta, u Afriku i Bliski istok.

Kad se Zvonimir Ergović, vlasnik tvrtke Ergo Klamerice d.o.o. u Lužanima osvrne iza sebe, puno toga je morao napraviti da bi danas ovako uspješno poslovao. A izrađuje - klamerice. I to radi kao jedan od najboljih na svijetu.

Naslijedio tvrtku

Tvrtku je naslijedio od oca koji je obiteljski biznis započeo tamo još 1973. godine, a između ostalog Zvonimir Ergović je prvi na svijetu projektirao i izradio stroj za proizvodnju klamerica iz trake do dužine 200 milimetara.

- Kad sam to prvi put izložio na sajmu u Hannoveru, kolege voditelji proizvodnje iz Švedske i Njemačke ispitivali su me kako je to uopće moguće, jer pokušavali su i oni, ali bezuspješno. Kasnije sam taj razvoj potvrdio kroz Konsenzualni patent na Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo - kaže mi. Osnovni posao tvrtke i dalje je proizvodnja klamerica, industrijskih, građevinskih, hobi i vinogradarskih, a odnedavno proizvode i kartonsku ambalažu, jastuke i poplune od perja i imaju vlastitu tiskaru.

- Meni najteža prepreka možda će vam zazvučati čudno, ali kad sam počinjao, te 1991. godine, morao sam preseliti cjelokupnu proizvodnju jer je stara lokacija bila meta artiljerijskih napada - govori. Pet godina kasnije ostvario je dugogodišnji san i kupio prvi stroj za proizvodnju klamerica, a 2013. godine otvorio je novu tvornicu. - Kad sam počinjao, u ratno doba, čudio sam se dobavljačima iz Italije s kojima sam imao problema jer sam iz Hrvatske. Tek kasnije sam naučio što znači kad su poslovni i ljudski odnosi uređeni, valute plaćanja stabilne i kad nema korumpiranih tvrtki, predstečajnih nagodbi, propalih biznisa i slično. Da bih se mogao širiti morao sam usvojiti njihove navike, dakle nema kašnjenja u proizvodnji, nema ispraznih isprika, a kupac i kvaliteta su prije svega - objašnjava Ergović.

Dugo iskustvo

Iskustva sa subvencijama datiraju još iz 2000. godine. Već tada se javljao na natječaje u Ministarstvu poduzetništva.

- To je u ono vrijeme bilo kao lutrija, nekad dobiješ nešto malo za izlaganje na sajmovima, nekad ništa. Nije bilo kriterija, barem ne nama razumljivih. A onda smo se 2009. godine prijavili za projekt Svjetske banke kako bismo financirali kupnju stroja s pocinčavanjem da bismo bili konkurentni na tržištu s klamericom za tapeciranje namještaja koju smo tada počeli izvoziti u Rumunjsku.

Tvrtka nije imala slobodnog prostora za instaliranje proizvodne linije, ali spasila ih je obližnja firma Oriolik koja je selila svoju proizvodnju, pa je Ergo na 3,5 godine zauzeo njihovu halu. - Prilikom montaže linije u posjet je stigla delegacija iz Svjetske banke i tada su me pitali kada se i zašto prijavljujem na natječaje. I moj odgovor isti je i tada i danas. Prijavljujem se samo kad znam da će se investicija isplatiti već kroz redovno poslovanje. Nepovratna sredstva u tome mogu samo pomoći. Ali ako investicija nije dobro pripremljena, nema tog novca koji će je spasiti - zaključuje Ergović.

Usput mi nabraja brojne natječaje za koje se prijavljivao. - Eco4Eco natječaj iz 2013. godine iskoristio sam za osuvremenjivanje proizvodne linije kako bi trošila manje električne energije, i stvarala znatno manje kemijskog otpada koji smo do tada morali zbrinjavati - kaže. Kroz taj projekt ostvarili su 85 posto potpore.

Lani su se pak prijavili na natječaj Ministarstva gospodarstva i dobili 35 posto bespovratnih sredstava za kupnju dodatna dva stroja za proizvodnju asortimana. - Za tri tjedna predajemo dokumentaciju za sredstva iz EU strukturnih fondova kako bismo izgradili poslovnu halu veličine 1500 kvadrata i skladišta od 500 kvadrata. Vrijednost te investicije je oko milijun eura. Gradnju počinjemo 2017. godine, i trajat će 2,5 godine. Natječaje za europski novac Ergović opisuje kao zahtjevne i pune dodatnog posla. Treba odvojiti puno vremena i sve isplanirati.

RAZVOJ

Šafram d.o.o. iskoristio IPARD

Car začinske paprike uzeo 50 posto za halu i opremu

Virovitica, Turanovac, 210912.
Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina bio je gost na otvaranju novog pogona tvornice za proizvodnju mljevene paprike i zacinskog bilja Safram u Turanovcu nedaleko od Virovitice. Vlasnici Mirko Safranko i njegova kcerka Arijana Safranko Salihcehajic u tvornici zaposljavaju pedeset radnika s prosjecnom placom od 6 tisuca kuna.
Na fotografiji: Vlasnik Saframa Mirko Safranko sa suprugom Evicom i kcerkom i direktoricom Arijanom Safranko Salihcehajic.
Foto: Vlado Kos / Cropix
Vlado Kos / CROPIX

Oni su jedini hrvatski proizvođač začinske paprike i unazad tri godine otvorili su nove proizvodne pogone s najmodernijom mehanizacijom vrijednom više od sedam milijuna kuna.

Tvrtka Šafram d.o.o polovicu od toga osigurala je kroz sredstva EU fondova, bespovratna.

Sada prerađuju više od dvije tisuće tona paprike godišnje (za kilogram u prahu potrebno je sedam kilograma svježe), sjedište im je u Zagrebu, a proizvodnja u Turanovcu pored Virovitice.

Prošlu su godinu završili s 43 milijuna kuna prihoda i 40-ak zaposlenih.

Vlasnik tvrtke je Mirko Šafranko, a direktorica Arijana Šafranko Salihćehajić.

Početak

Iznos koji su dosad povukli iz EU je oko 3,4 milijuna kuna i to iz IPARD-a kroz dva natječaja 2012. i 2013. godine. Osim za proizvodni pogon, sredstva su iskoristili za hladnjaču i prostor za pranje strojeva.

Počeli su devedesetih, pakirali papriku i papar, a danas nude i lovorov list, kim, klinčić, origano, češnjak...

Arijana je kćer vlasnika i već devet godina vodi tvrtku. Svoje proizvode izvoze u Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Švicarsku, Nizozemsku, Austriju i Njemačku.

Od izvoza ostvaruju 15 posto prihoda.

Svježu papriku uglavnom nabavljaju od domaćih kooperanata ili iz susjednih zemalja.

- Svi su pričali kako se poduzetnicima nudi europski novac na dlanu. Stoga smo se i mi krenuli raspitivati. Virovitička razvojna agencija Vidra napravila nam je investicijsku studiju i vodila nas kroz cijeli program i pripremu opsežne natječajne dokumentacije. Bili smo jedni od prvih koji smo surađivali s Vidrom i potpuno su opravdali naše povjerenje - opisala je jednom prilikom Arijana Šafranko Salihćehajić.

Gubitak vremena

Bilo je i problema. Šafram je najviše vremena izgubio na prikupljanju ponuda od dobavljača jer za svaku investiciju veću od deset tisuća eura potrebno ih je imati najmanje tri.

Radove su počeli o svom trošku i zbog toga su djelomično morali dignuti i kredit.

Otvorili su 1500 kvadrata proizvodne hale, i napunili ih novim strojevima od kojih je, kažu, najskuplji, ali i najvažniji bio stroj za pakiranje začina u bočice.

Uz to i novi viličar, paletizator i stroj za čišćenje oraha.

Investicija je završila unutar pet mjeseci, do prosinca 2012. godine već su prošli kontrolu i za 30 dana dobili bespovratna sredstva.

- Kad ti netko vrati 50 posto investicije to je ogromna stvar i motiv da kreneš u investiranje, posebno danas u ova krizna vremena. Da nam novac nije odobren vrlo je moguće da u nju ne bismo ni krenuli - rekla je tada Šafranko Salihćehajić.

Pozitivno iskustvo navelo ih je da se opet prijave, u svibnju 2013. godine. Cilj: još proširiti proizvodni pogon i otvoriti novu hladnjaču.

- Novac koji smo dobili bespovratno je 75 posto iz EU, a 25 iz Hrvatske. S obzirom da smo radove u proljeće 2014. godine morali zaustaviti zbog obilnih kiša, nastavili smo tek najesen i završili početkom 2015. godine. Drugi put je bilo znatno lakše jer smo poznavali proceduru prijave.

MOTO

U R. Petroviću nema “ne može”

Pioniri apiterapije povukli 176.000 eura za kozmetiku od meda

Poduzetnica Snježana Mašović iz Velike Gorice počela je kao i mnogi drugi iz njene generacije, naslijedila je obiteljski posao u kojem je vidjela veliki potencijal.

Njen otac po kojem tvrtka Radovan Petrović iz Velike Gorice i danas nosi ime bio je pčelar i osnivač Pčelarske zadruge Zagreb, koji se od 1955. godine bavio proizvodnjom meda i apiterapijom.

- Kad su se pojavile prve privatne ljekarne i veledrogerije, prepoznala sam novu mogućnost. Kao pioniri apiterapije (dodaci prehrani na bazi pčelinjih produkata op.a.) nismo imali problema s plasmanom proizvoda, a kasnije smo počeli proizvoditi i Gastro med, brand svježeg voća, povrća i začina u bagremovom medu, zatim medicu i najbolje hrvatske sortne medove - govori Mašović.

Sache

Najnovija linija im je Sache kozmetika, a tvrtka zapošljava deset djelatnika i ima prihode od preko 2 milijuna kuna. Radovan Petrović svoj asortiman trenutno prodaje putem veledrogerija ili direktno u ljekarne u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a putem web shopa diljem svijeta. Dio proizvoda plasirali su u Bio&Bio i duty free shopove i četiri hrvatska grada te poduzećima izrađuju korporativne poklone. Na ideju da se prijavi za europski novac Snježana Mašović došla je slušajući iskustva ljudi oko sebe i čitajući o natječajima u medijima. Prve važne informacije dobila je u poduzetničkom centru u Velikoj Gorici od voditeljice Mirele Šajber.

Htjeli su isprobati nešto novo pa su se odlučili za potpuno prirodnu kozmetiku na bazi pčelinjih produkata. Sto posto prirodno, bez kompromisa, s uljima bez konzervansa, boja, emulgatora i parabena.

- Tražili smo oko 198 tisuća eura, a dobili smo 176 tisuća oslobođenih PDV-a, što je super jer na kraju je ispalo 220 tisuća eura - kaže Mašović. Cijelo se vrijeme vodila s tri pravila koja je u razvoju posla naučila: moraš željeti ostvariti cilj do kraja, moraš biti uporan i dobro informiran.

- Nema ne može. Samo optimizam - sažima svoj moto.

Pritom se morala boriti sa zakonskom regulativom koja se često mijenjala ili nije do kraja bila definirana. Zatim s traženjem duple dokumentacije i nepotrebnih papira.

- Uvijek neka borba, gubitak vremena, energije i novca. Kao da država ne želi da uspješno poslujete, razvijate se i plaćate porez - kaže.

Najbizarniji slučaj dogodio joj se na početku. - Obrt sam odlučila nazvati po ocu Radovanu Petroviću. Dođem na registraciju, traže da dođe i on, a ja im kažem da je on pokojan, te da je to ime obrta. Oni mi odgovore da to ne može, a ja pitam zašto? A Rade Končar može? Oni kažu da je to ipak nešto drugo - smije se.

Tri faze

Prijavu za sredstva iz EU fondova odradila je u tri faze. U prvoj je osmislila projekt i skupila sve papire koji dokazuju da tvrtka dobro posluje i da nema dugova. U drugoj fazi projekt je detaljnije razradila i skupila još papira. I u trećoj konačno potpisala ugovore i krenula s provedbom.- Prve dvije faze traju oko godinu dana, a zadnja oko 18 mjeseci. Samo upornost spašava. Jedan zaposlenik samo je na tome radio. Ali u Ministarstvu su nam puno pomogli - objašnjava.

Smatra da je iskoristivost EU fondova u zemlji loša iz više razloga.

- Tražitelji su loše pripremljeni i neprofesionalni, a trebalo bi nam još dobro educiranih timova za pomoć pri regionalnim službama samih ministarstava. Puno je privatnih konzultanata, ali njihova pomoć je skupa, a reference upitne. Snježanin tim prvo je skupljao ponude za strojeve, dizajn i ispitivanje tržišta. Odlučili su se za hrvatske dobavljače. Nakon toga dugo su skupljali dokumentaciju i izrađivali izvještaje.

- Da se na taj detaljni način u Hrvatskoj kontrolirala javna potrošnja danas bismo bili drugačija država. Novac koji smo dobili bez kreditnog opterećenja dao nam je veću mogućnost odabira dizajna i kvalitete strojeva.

Tvrtka Radovan Petrović dvaput se javila na EU fondove i dvaput je dobila novac. Stoga će i u budućnosti prijavljivati nove projekte.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. travanj 2024 22:49