Cure nemaju baš neki izbor u životu, otkad se rode utuvljuju im u glavu priče o princu i velikoj ljubavi, da će živjeti sretni do kraja života. Velika, istinska ljubav jedina je stvar zbog koje vrijedi živjeti, slažu se knjige, filmovi i veći dio pop i rock glazbe. Nema druge, ili ćeš poljubiti žabu, ili ćeš umrijeti u moru tuge kao Mala sirena, čije su se suze rastopile u morskoj pjeni.
Bajke i Hollywood krivi su za ogroman nesporazum mladih žena i života. Udaraju glavom o zid opet i opet, dok se ne otrijezne i prihvate ono što im život može dati. Ili odustanu. Sad je odjednom iz Velike Britanije stigla vijest - ugledni profesor koledža London School of Economics tvrdi da su sretnije one neudane. Bez djece. Ma da?
Stvar je uznemirila duhove. Kako on to misli, pjene se frajeri i sretne mame koje po fejsu lijepe fotografije svojih mališana. Čemu onda sva ta drama, ako smo na kraju sretniji sami? Paul Dolan, taj profesor s LSE-a, ističe da su oženjeni sretniji - ali samo ako ih to pitaš dok im je u istoj prostoriji bračni drug. Kad ostanu sami na površinu izađe jad i bijeda, ističe.
Je li tako, ne znam. Znam da su svi brakovi sretni, do trenutka kad objave da se razvode. Tek tada saznaš što se krilo iza instagramske sreće. Kod nas je općenito zabranjeno imati problema, svađati se, patiti zbog tvrdoglavosti ili glupog nesporazuma, što znači da nam veći dio stvarnog života ostaje zatajen. Veliki dio energije odlazi na to da zamaskiraš stvarnost. Drugima dijelimo šarenu laž, misleći da tako sebe štitimo, a ustvari propuštamo priliku za autentični odnos i autentični život.
Istraživanje na 24.000 Nijemaca pokazalo je da su ljudi doista sretniji nakon vjenčanja, ali to ih prođe u godinu dana, piše Psychology Today. Slično je i s djecom, na duži rok ne čine vas sretnijima od onih koji nemaju djecu. A kad se gleda na kompletnu populaciju, najsretnije su neudane žene bez djece, tvrdi britanski profesor.
Slična istraživanja objavljuju se godinama. Neudane žene žive dulje od udanih, a neoženjeni muškarci kraće od oženjenih. Muškarcima paše brak, kaže Dolan, ali zbilja vam ne mora doći netko iz Londona da vam nacrta da vam je život ljepši ako vam netko pere robu, donosi čiste čarape i kuha onako kako vam je doktor preporučio. Koliko dugo žive neudane žene s osobnom asistenticom, kućnom pomoćnicom, nutricionistom i kuharom, koji obavljaju sve one poslove koje u prosječnom patrijarhalnom braku obavlja supruga? Kuha, čisti, pere, brine o rođendanima i doktorima, organizira izlete i godišnje odmore.
Pepeljuga i Trnoružica lažu. Ideal vječne ljubavi kopni u sudaru s prljavim čarapama. Današnje cure su tankih živaca, krivo ih pogledaš i već traže razvod. Skoro svaka treća žena u EU živi sama. Od 1991. je samo u Njemačkoj u dva desetljeća broj solo domaćinstava porastao za 46 posto, sada u velikim gradovima više od pola stanovnika živi samo.
Posvuda po Europi i Amerikama sve je manje brakova i sve je manje djece. Najmanje ih je tamo gdje je najžilaviji ideal mačo muškarca i nasmijane, poslušne supruge, gdje patrijarhat lupa na najjače. Najmanje djece u Europi rađaju Talijanke, Španjolke, Grkinje (stopa fertiliteta 1,31-1,35), bitno manje nego recimo Šveđanke (1,78) ili žene s Islanda (1,71), koje su još sedamdesetih jednodnevnim štrajkom dale do znanja da se ne daju više samo tako zajebavati.
Širom zapadnog svijeta žene koje žive same obično su obrazovanije i bolje zarađuju od prosjeka. Jesu li sretnije? Jedan je tu tezu nazvao feminističkom propagandom. Stvar se širi poput zaraze. Činjenice Državnog zavoda za statistiku kažu da je među onima koji kod nas završavaju fakultete 60 posto žena i znatan dio ih se neće udati. Tradicionalan tip nije sklon braku sa ženom koja ima više škole od njega, moderne cure pak ne žele biti ropkinje vezane uz štednjak poput svojih baka. Propaganda Pepeljuge i Trnoružice je odslužila svoje.