Nike je prošlog tjedna u londonski dućan postavio žensku XXL lutku. Sportska marka od 2017. nudi velike brojeve, ali sad je prvi put da su lutku u obliku velike, debele žene postavili pored onih manekenskih proporcija. I odmah je ispao skandal.
Nisu sve žene na svijetu savršene kilaže. Dapače, veliki broj muči se dijetama, vječno nesretne zbog veličine dupeta ili šlaufa na trbuhu. No reklamna industrija i društvo u kompletu ponašaju se kao da pravo na postojanje imaju samo one savršene, koje perfektno upadaju u konfekciju do broja 40, u najgorem slučaju.
Odluka Nikea da dozvoli vidljivost debelim ženama donijela im je viralni hit. Tisuće su podijelile fotke s novom Nike lutkom, ali istovremeno su napali kompaniju da glamurizira debljinu. I da kako se usuđuju, jer bi žena takvih proporcija sto posto imala dijabetes i sto drugih boleština. A kad je dokazano da su lutke u izlozima toliko mršave da ne bi mogle imati menstruaciju, to ih nije ni blizu toliko uzbudilo, komentira kolumnistica Guardiana.
Stvar je u tome da bi u svijetu u kojem je zabranjena diskriminacija po spolnoj, vjerskoj, rasnoj i nacionalnoj osnovi morala biti zabranjena diskriminacija na osnovu kilaže. A nije. Debeli su ljudi drugog reda, posebno žene; muškarci se lakše kamufliraju iza tih kravata i odijela. Muškarci su veliki, žene debele.
Ponižavajuće je biti debela, jedva nađete koji dućan s velikim brojevima, prisiljeni ste pomiriti se s time da sve plaćate pet puta više. Modna industrija te kažnjava jer si se drznula biti drugačija, kao i one supatnice s dužim rukama, preširokim ramenima i preuskim bokovima.
Super bi bilo da društvo ne tolerira debljinu zbog zabrinutosti za zdravlje građana. Pa da uvedu kazneni porez na šećer i kifle poput onoga na cigarete, da vježbanje bude sastavni dio svakog školskog i radnog dana a sve sportske aktivnosti za djecu besplatne. Ali ne, osuda debljine staje s osudom debele žene.
Žrtve toga nisu samo velike žene, nego sve žene. Jer sve smo od djetinjstva pod pritiskom da moramo biti mršave. Jedno američko istraživanje pokazalo je da je 80 posto 10-godišnjih djevojčica već bilo na dijeti. Ovih 20 posto valjda doma nemaju internet ni TV.
Današnja tinejdžerica na prvu je dijetu krenula s osam godina. I ima velike šanse da će razviti neki od poremećaja prehrane, s kojim će se hrvati čitav život. Jer danas je jako na cijeni biti poseban, autentičan: dokle god izgledaš jednako kao svi drugi.
Stvar izgleda kao specijalno smišljena da bi se žene držalo u pokornosti. Ako nisu robovi dijeta, onda su žrtve vječnog osjećaja krivnje kojim se kinje. Svaka pizza i krafna, svaka kila viška dokaz je osobnog neuspjeha. Više nam ni ne treba netko drugi, same sebe osuđujemo na krivnju i sram.
“Kad nisi po prirodi takav, moraš se potruditi”, poručuje 24-godišnja fitness blogerica Sophia Thiel. U Njemačkoj ona je zvijezda s milijun followera na Instagramu i YouTubeu, zahvaljujući priči o svom mršavljenju. Zadnji put se pojavila u javnosti u svibnju, naočigled nesretna, u vrećastoj haljini koja je trebala sakriti par kila viška. Potom je objavila da ima burnt-out i sasvim se povukla. Par kila viška, katastrofa.
Sve je vidljiviji aktivizam protiv tzv. Fat-Shaminga, velike cure ponosno trče londonski maraton, pišu knjige i snimaju.
Kritičari hvale Shrill, zadnju u nizu serija s debelim curama u glavnoj ulozi, rapperica Lizzo poručuje da sve trebamo ustati protiv okrutnog ideala ljepote kojemu malo tko može udovoljiti. To je borba za pravo svake žene da dostojanstveno živi onakva kakva jest, bez stalnog osjećaja krivnje i srama što ne udovoljavaš nametnutoj normi. Kad uoči ljeta ponovo pokušavate smršaviti, sjetite se: dijeta ne funkcionira ako mrzite svoje tijelo, jo-jo efekt je neizbježan. Ne, ne morate biti debele. Ali ni mršave.