Čekajući da predsjednik stranke objavi koga je stavio na listu za Europski parlament, hadezeovci su bili živčani, odsutni i smeteni. Zurili su u prazno, izgubljeno lutali ulicama, automobilima gazili pješake na križanjima, stajali pred pisoarima pokušavajući se sjetiti po što su ono došli, piše Ante Tomić u najnovijoj kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Napetost je bila užasna. Da su se na sidu testirali, ne bi im bilo lakše. Andrej Plenković tjednima se okrutno igrao njihovim živcima, a kad je napokon izvukao papir iz džepa i pročitao imena, to je ovako bilo:
Plač. Nevjerica. Očaj
"Broj jedan: Ariel Mountain Spring. Broj dva: Head & Shoulders za suhu i oštećenu kosu. Broj tri: troslojni toaletni papir. Broj četiri: tablete magnezija. Broj pet: bezglutenski keksi...", nabrajao je Plenković dok su se hadezeovci izbezumljeno pogledavali.
Onda se on ipak zaustavio i ispričao: "Oprostite, ovo mi je ženin popis za kupovinu. Čini se da je ona otišla u DM s našom listom za europske izbore." Na drugom kraju prostorije jedan je očajnik tada briznuo u neutješni plač, a drugi stao lupati čelom o stol.
Dobro, nije možda baš ovako bilo, ali kad je Plenković kazao koga je odabrao, čuđenje prisutnih nije bilo manje nego da je rekao da je odlučio u Bruxelles poslati bocu šampona i toaletni papir. Neimenovani izvor o tome se izjadao Jutarnjem listu:
"Atmosfera na Predsjedništvu i kasnije na Nacionalnom vijeću bila je komorna. Kad je Plenković pročitao imena onih koje će predložiti na usvajanje, nitko nije rekao ništa. Nitko nije rekao nikakvu riječ kritike, nikakvo pitanje, ali ni pohvalu. To puno govori."
Primjećujete ovaj neobični običaj među hadezeovcima, puno govore kad ništa ne kažu. Najrječitiji su kad im je labrnja začepljena. Plenkoviću se samo šutnjom usude suprotstaviti. Samo ga gledaju stisnutih usana, a predsjednik stranke puni gaće kako je stravična tišina između njih. No, na kraju opet jedan upozna javnost o nepravdi koju trpe, i to uvijek isti, poznati zviždač: Neimenovani Izvor.
Neimenovani Izvor najveći je frajer u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Sve ga žene žele voditi na pivo, svi bi muškarci spavali s njim.
Kad se Neimenovani Izvor negdje pojavi, hadezeovci uzdahnu od divljenja, prilaze ga pozdraviti i slikaju selfije s njim. "Pa kako vi, gospodine Izvor, uvijek tako otvoreno i jasno, direktno govorite? Za boga miloga, zar vas nije strah?" pitaju hadezeovci. "Ah, nemojte, nije to ništa. Ja samo radim svoj posao", odgovara im Neimenovani Izvor skromno.
Da nema njega, Neimenovanog Izvora takvog neustrašivog, ne bismo znali ni za skandal da je Andrej Plenković sasvim sam, nikoga ne pitajući za mišljenje, sastavio listu kandidata za Europski parlament. Dakle, to je stvarno bila autoritarna svinjarija, totalno suprotna tradiciji stranke, nečuvena u njihovoj, uskoro će biti, tridesetogodišnjoj povijesti.
Znate i sami, svi predsjednici, Franjo Tuđman, Ivo Sanader, Jadranka Kosor i Tomislav Karamarko, ovaj posljednji pogotovo, bili su tolerantne, strpljive, razumne i pristojne osobe, uvijek spremne poslušati drugačije mišljenje i povući se ako shvate da su pogriješili.
Ode ja po pizzu
U stranci se uvijek poticala otvorena i živa razmjena ideja, o svemu se odlučivalo složno i zajednički, da ne kažemo samoupravno, vladala je jedna slobodoumna, waldorfska atmosfera na loptama za pilates.
"Da, da, samo izvolite, kolega", znao je kazati pokojni Tuđman, kad bi opazio da na sastanku tkogod sramežljivo i nevoljko podiže ruku. "Kažite što mislite pa i ako se ne slažete sa mnom jer ja sam, napokon, samo prvi među jednakima." Liste za izbore vazda su se usuglašavale među hadezeovcima.
Ivo Sanader povremeno bi ostavio društvo da se dogovori o imenima dok bi on skoknuo po pizze za svih.
Zbog toga je kao hladan tuš došla lista koju je predsjednik sastavio bez konzultacija s drugima, isključivo od mladih ljudi koji su mu bezrezervno odani. Takvo grubo kršenje stranačke tradicije sve ih je ozlojedilo. Quo vadis, HDZ, zavapili su ogorčeno.
Svi do jednoga.
U sebi.
Ali, polako, doznat će i Andrej Plenković jednom što misle o njemu. Ako ne umru, svi predsjednici HDZ-a jednom doznaju kako su ih njihovi strastveno mrzili.