1. Sljedeći... Dobar dan, izvolite?
- Dobar dan. Poprsje narodnog heroja Rade Končara, rad akademskog kipara Mirka Ostoje. Ja bih podnio zahtjev za premještanje zbog napada na moj lik i djelo kipara Ostoje koji se dogodio u srijedu u 4.40 na šetalištu Bačvice gdje sam postavljen i izložen.
2. Aha, da znam, pratila sam nešto to po medijima. Morate popuniti zahtjev sa 20 kuna biljega i donijeti potvrdu o nekažnjavanju. A imate već sve papire? Odlično, da vidimo.... Ova potvrda o nekažnjavanju vam je stara, a koliko ja znam vi ste imali sudski spor i kažnjeni ste strijeljanjem, zar ne?
- Da, ali to je bio sud koji ja ne priznajem jer priznajem samo sud svoje partije. A nisam ih ni tražio milosti jer ni ja njima ne bih dao isto. A nisam im dao gušta ni na strijeljanju kada su me htjeli ubiti s leđa, a ja sam im rekao da pucaju u prsa.
3. Da, čitala sam to u školi. Vidim da u obrazloženju za premještaj navodite kako ste napadnuti i srušeni, a vaš je napadač završio u bolnici sa slomljenom nogom. Kako se to dogodilo, u samoobrani?
- Ha, ne mogu vam sada reći sve jer su mi u policiji rekli da u interesu istrage javnosti ne smijem otkriti detalje. Bilo je jako mračno, ni ja se od šoka ne sjećam svih detalja, ali pamtim samo smrad rakije i viskija osobe koja me napala i nakon što sam pao čuli su se jauci i krici sve dok nije došla hitna i policija.
4. E, baš sam vidila na Dalmatinskom portalu da napadač Ante kaže kako je malo popija, a ima PTSP. Što je interesantno, tvrdi da vas ne pozna, a onda kaže da ne voli komuniste, partizane, Srbe i narodne heroje. Znači da vas ipak pozna, jer vi imate sve ove četiri, da tako kažem, karakteristike?
- Ne znam što on govori niti me zanima on i njegov PTSP. Znam samo da se ne osjećam sigurno u svom gradu i htio bih da mi što prije nađete neki premještaj. Na sigurnije mjesto gdje ima ljudi koji cijene tekovine NOB-a i ZAVNOH-a.
5. Ha, to će biti dosta teško, morate znati da je u posljednjih tridesetak godina srušeno više od 3000 spomenika iz vašeg rata. Gdje ste bili do sada, sve manje je mjesta, a došli su i novi heroji. Gdje biste najviše voljeli da vas se premjesti?
- Pa nekako mi se čini najlogičnije da me se postavi u Šibeniku, na Šubićevcu u Spomen parku gdje je spomenik meni i strijeljanim drugovima. Park je nedirnut još od 1961. kada je postavljen. Malo je zapušten, ali sada ga planiraju i obnoviti. Tamo bi mi bilo lijepo.
5. a) Da, razumijem, ali teško da će netko odobriti kip pored kipa. A i obnova će trajati dvije godine, a što ćete vi dotad?
- Ne znam, možda na neki privremeni smještaj. Kontaktirao sam preko svojih ljudi i vodstvo SABA RH, oni su mi obećali neku pomoć, možda u Istri gdje spomenici ne lete u zrak. Ali kažu da će teško pomoći jer se prvi put susreću s ovakvim zahtjevom za premještaj.
6. Kako prvi put? A kada je Ured predsjednice 2005. naložio da se s Pantovčaka ukloni bista Josipa Broza Tita, što je to bilo nego premještaj?
- Da, ali to je bio prinudni premještaj po direktivi predsjednice. Uostalom, on je premješten u svoje etno selo u Kumrovec, a meni je bez veze da me voze u Zagorje. Pa nisam tamo dizao revoluciju. Evo, rekli su mi da je raspisan javni poziv programa javnih potreba u kulturi grada Splita, a poznam neke članove vijeća za muzejsko-galerijsku i likovnu djelatnost. Možda se tu može nešto preko njih?
7. Ma ne vjerujem, čekajte malo da pogledam, u županiji imaju Upravni odjel za prosvjetu, kulturu i šport. Možda oni imaju nešto, dajte sjedite, što ste se ukipili. Sigurno ste umorni nakon svega, jeste za malo vode i imam slatko od dunja?
- Ne, hvala. Nije vam to neki umor kada ste stalno nepomični. Najgore je kada morate gledati što se sve događa, a vi ne možete ništa. Ponekad mi dođe, ali bolje da ne pričam o tome...
8. Ček, ček, čini mi se da sam pronašla nešto. Evo, konceptualni umjetnik Siniša Labrović je na 40. Splitskom salonu izložio rad kojim predlaže da se spomenik Franji Tuđmanu na splitskoj Rivi pretvori u ruine kontroliranom eksplozijom ili piljenjem te da se ostaci spomenika potom izlože na kocki na kojoj je u sadašnjoj verziji položena Tuđmanova ruka. Tu bi se možda našlo mjesta i za vas?
- A, ne hvala. Ipak je on bio general u dvije vojske, a ja sam mali šef partije. A za vašu informaciju rad tog Sinjanina je odbijen, a i on se nedavno odselio iz države.
9. A svašta. Sjetila sam se, u Zagrebu je tvornica koja se zove po vama. Možda ima mjesta u nekom njihovom muzeju ili predvorju?
- Ma, tu bih bio stalno zatvoren, a i oni su početkom devedesetih izbacili iz naziva firme ime Rade, pa je bez veze da im se ja tamo pojavljujem.
10. Pa više ne znam kako vam pomoći. Imate li kakve rodbine, da njih pitamo?
- Imao sam sina koji se rodio nakon što su mene strijeljali. Zvao se Rade, završio je brodogradnju u Bakru, živio u Beogradu i vodio brodogradilište Beograd. Ali on je nedavno umro.
10. a) Kako umro? Pa tko je onda onaj Končar koji vodi našu brodogradnju, zbog kojeg za Pulu kažu da će postati Končargrad. Tamo bi vam bilo lijepo, a to je i u Istri?
- A ne, to je neki drugi Končar. Toga vam je vaša borba dala.