Ako imate djecu, unuke ili nećake mlađe od pet godina, vrlo je vjerojatno da ste se susreli s crtićem “Peppa Pig”. Budući da je stalna postavka moga YouTube profila, zaključila sam da je nemoguće ignorirati njegov sadržaj pa sam ga počela kritički promatrati.
Sviđa mi se lijepi engleski koji govore i činjenica da se likovi oduševljavaju, što je postalo rijetkost među stvarnom djecom. No, lik koji mi je osobito privukao pažnju je Peppin tata Daddy Pig. Za razliku od domišljate Peppe i njene pametne, smirene i razumne mame, tata u većini situacija ispada budalast i šeprtljav, što ga čini zabavnim, ali je u kontekstu odgoja neobičan odabir karakteristika za člana obitelji kojeg djeca u pravilu doživljavaju kao heroja. No, Daddy Pig predstavlja nešto više od lika popularnog crtića - on je simbol zapadnjačke sklonosti demaskulizaciji muškarca.
Žrtva sustava
Prvi put s time sam se srela na mjestu na kojem počinju svi obrasci ponašanja - SAD-u. U bostonskoj obitelji imućnih intelektualaca, gdje sam radila kao babysitterica, tata Henry - pisac bio je pod stalnim ukorom mame Miriam, liječnice - koja nije propuštala priliku da ga podsjeti na to da zarađuje manje od nje i da mu stoga pripadaju kućni poslovi. Desetak godina poslije, kada sam, stupivši u brak, postala više okružena bračnim parovima i rastavljenim pojedincima, zaključila sam da je u razvijenim društvima prava žrtva sustava: muškarac. Teorija je to koja a priori izaziva negodovanje mojih prijateljica koje nižu argumente o nejednakosti na radnome mjestu, potlačenosti žena, seksizmu time skrećući fokus sa stvarnih problema.
Feminizam nam je dao krila i na tome smo zahvalne hrabrim, nepopustljivim generacijama prije nas. No, njihova borba nije naša borba. Kada na njoj inzistiramo, činimo to toliko šeprtljavo da štetimo i sebi i muškarcima. Jenna, financijska novinarka u Londonu, toliko je htjela dokazati ravnopravnost svome dečku Vincentu da je redovito nakon posla ostajala vani s prijateljicama do duboko u noć, dok bi je on zabrinuto čekao.
Čitava stvar rezultirala je velikim svađama, nakon čega se Vincent povukao. Jenna je još neko vrijeme tvrdila da muškarcima treba pokazati zube, no danas se otvoreno kaje zbog svoje prgavosti koju je ranije smatrala znakom neovisnosti. Vincent se u međuvremenu zaručio s ljupkom djevojkom iz svoga rodnog mjesta.
Nina je ostavila supruga jer nije bio “pravi muškarac” nakon što je godinama činila sve kako bi bio pod njenim nadzorom, isto je učinila Rita kada se suprug suprotstavio njenoj ideji da žive u različitim državama kako bi se ona mogla posvetiti karijeri. Ovo ne bi bila niti tema moje kolumne da nisam okružena lijepim, pametnim, obrazovanim, sposobnim i ambicioznim ženama u tridesetim godinama koje su usamljene i duboko nesretne. Istovremeno, moji muški prijatelji odmahuju rukama, kao da su odustali. Dobri su to dečki. Neki od njih su nenametljivi pa cool curama nisu dovoljno seksi. Drugi su se umorili u nadmetanjima s uspješnim ženama koja su intrigantna prva dva mjeseca, potom postaju naporna. Neki su, pak, izranjavani rastavama i globama koje za njih plaćaju.
Slon u sobi, kako Britanci opisuju očiti problem o kojem se ne govori, ali je sveprisutan, u Britaniji su rastave braka. One više nisu samo legalno pravo i mučan obiteljski problem, nego prije svega unosan business. Nije tajna da će žena u Londonu financijski najbolje proći ako se uda za imućnog čovjeka, rodi mu dijete i potom se od njega raziđe pod argumentom njegove bračne nevjere, zanemarivanja ili onemogućavanja karijere. U takvim situacijama nastupaju odvjetnici koji su preuzeli područje bračnih neslaganja i pretvorili ih u unosnu industriju. Poznajem muškarce koji su, nakon što su bivšoj supruzi i djeci osigurali stan i plaćali alimentaciju do njihove punoljetnosti, zarobljeni u situaciji u kojoj su primorani plaćati majci iznos solidne mjesečne plaće do njene smrti.
Simbol sustava
Uzmimo aktualni slučaj Grahama Millsa, koji se od supruge Marie rastao prije 15 godina ostavivši joj 230.000 funti (oko 2,3 milijuna kuna prema današnjem tečaju, iako u vrijeme isplate daleko više) i iznos od 1100 funti mjesečno za brigu o njihovu sinu. U međuvremenu, kozmetičarka Maria izgubila je većinu novca koji je dobila od supruga poduzetnika, no to ionako više nije njegov problem pošto je ispoštovao dogovor, a njihovu sinu su danas 23 godine. Ili? Sud je odlučio da Maria itekako ostaje Grahamov problem povisivši mu mjesečnu naknadu na 1441 funtu (oko 14.000 kuna) koju će morati plaćati do smrti bivše supruge.
Slučaj je postao simbol britanskog sustava obiteljskog prava kojemu je nužna reforma. Ovakvi i slični primjeri naveli su na osnivanje udruge Men & Boys Coalition (Koalicija muškaraca i dječaka) koja daje glas žrtvama sustava koji požuruje sa zaključkom da je pri rastavi braka krivnja na muškarcu. Suosnivač udruge Martin Daubney tvrdi: “Bivše žene gledaju na svoje bivše muževe kao na bankomate koristeći ljudsko pravo očinstva kao alat prijetnje. Kada smo postali toliko opsjednuti idejom da se muškarci rađaju kao sretnici da smo izgubili suosjećanje za veliku nepravdu koju proživljavaju muškarci tijekom rastave?”
Opisana situacija ima posljedice na cijelo društvo, ne samo na pojedinačne slučajeve poput Millsa. Mnogi uspješni Britanci danas se radije ne upuštaju u brak. Ili, alarmantnije, broj samoubojstava među najpogođenijom skupinom muškaraca u dobi između 45 i 49 godina u zadnjih sedam godina porastao je za 40%!
Pobjednice feminizma
Njihove bivše žene možda su pobjednice feminizma, ali i pokazatelj da je aktualna feministička debata promašena. Sada kada se više ne moramo dokazivati, možemo li se vratiti na srž odnosa između muškarca i žene - ljubav? Kada mi se jadaju moje single prijateljice, u njihovim analizama bivših i potencijalnih veza u pravilu nedostaje jedan pojam - ljubav. On bi možda razriješio društvo opsjednutosti računicama u vezama, bilo da se odnose na novac, neovisnost ili žensku dominaciju u vezi.
Dok ovo pišem, moja prijateljica Jasna iz Sarajeva je na sudu. Već godinama Jasna se bori da njen bivši suprug financijski sudjeluje u odgoju njihova sina. Kada nije prezauzet kockanjem ili spavanjem do podne, ta lijenčina čini sve kako bi izbjegao svoje obaveze. Jasna, medicinska sestra, radi dva posla kako bi sinu priuštila vrtić, odjeću, zdravu hranu i boravak na moru nužan za dječakovu astmu, danas je na sudu opet ostala sasvim sama pošto se otac djeteta nije ni pojavio. Rasprava je još jednom odgođena do lipnja. Radi se o iznosu od 110 eura koji otac odbija plaćati za odgoj sina, a nevaljalo pravosuđe ga štiti. Ne zaboravimo da u našem susjedstvu postoje žene koje su žrtve krnjeg sustava. Ne zaboravimo ni da, ne tako daleko od nas, postoje muškarci koji su žrtve naprednog sustava koji je otišao predaleko pa se hrani pohlepom, sebičnošću i dubokim nezadovoljstvom.