PRO ET CONTRA

Gdje se izgubila domovinska sigurnost - u predizbornoj kampanji ili u kriminalu?

Zagreb, 261119.
Hrvatsko Narodno Kazaliste.
U HNK odrzana komemoracija za preminulog Branka Lustiga.
Na fotografiji: Kolinda Grabar Kitarovic
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovacev / CROPIX

Kolinda Grabar Kitarović

Bilo bi dobro da predsjednica kaže kada je saznala za šverc oružja i što je zatim poduzela te zašto nije sazvala sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost na kojoj bi se pretresla cijela afera oko trojice pilota HRZ-a

Pune tri godine, što od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, što od Vlade i ministara, slušamo kako je sigurnost Hrvatske, građana, njihove imovine i gospodarstva imperativ, gotovo pa sveti cilj ove vlasti.

Ministar obrane Damir Krstičević tijekom mandata je riječ sigurnost (i to domovinska!) dnevno izgovarao više puta nego što je morao reći: Dobar dan. A vrhovna zapovjednica Oružanih snaga, predsjednica Grabar-Kitarović toliko drži do vojske da već ni sama ne zna koliko ima albuma s fotografijama gdje pozira u vojnim odorama. Osim toga, predsjednica se toliko saživjela s vojskom i uživjela u njihovu ulogu da nema vojarne koju nije obišla i profesionalnog vojnika kojemu nije stisnula ruku.

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović nije fan uniformi, niti se razbacivao domoljubno kićenim frazama, no činio je sve ne bi li ostavio dojam da je na čelu resora u kojemu se radi profesionalno i pošteno. U zadnje vrijeme, međutim, jedna drugu sustižu vijesti koje ozbiljno potkopavaju mantru o velikoj sigurnosti.

USKOK-ova akcija kojom se razotkrila mreža ilegalne trgovine hrvatskim dokumentima, a koja zadire u policijski sustav i čiji su akteri policajci povezani s kriminalnim organizacijama, samo je nadopunila negativan niz koji otvara pitanje povjerenja u represivni sustav.

U priči o pilotima, dakle eliti oružanih snaga, koji su umočeni u krijumčarenje oružja možda je još najgore to što se o svemu šutjelo puna dva mjeseca, a zasigurno bi se šutjelo i dalje da kriminal nisu razotkrili i objavili mediji. Ovdje ne samo da se radi o tome da je u aferi sudjelovala vojna elita, nego su bili toliko bahati i sigurni u to da ih nitko neće otkriti da su švercera preobukli u hrvatskog vojnika i vodili sa sobom. Dakako da je moguće da se u svakom sustavu pojavi kriminal i da se pojedinci koji predstavljaju njegove karike odmetnu i prijeđu na tamnu stranu. Poanta je, međutim, kako se odgovara na takve pojave.

Sigurno ne šutnjom do trenutka kada afera osvane u medijima, a onda mlakim reakcijama i nužnim smjenama. Od predsjednice, osobito one koja je posebno isticala svoju ustavnu ulogu zapovjednice Oružanih snaga, očekivalo bi se da će ovome problemu posveti daleko više pažnje i odgovoriti na barem nekoliko osnovnih pitanja. Za početak bi bilo dobro znati kada je saznala za šverc oružja i što je potom poduzela. Pitanje je i zašto nije sazvala sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost na kojoj bi se pretresla cijela afera i makar pokušali dobiti odgovori na pitanje jesu li piloti izolirani incident ili je problem u sustavu koji je nedopustivo porozan.

Jasno je da smo u kampanji za predsjedničke izbore i da je gđa Grabar- Kitarović zaokupljena drugim tema, uključujući i to zašto se neki rugaju njezinu pjevanju, no to ne znači da joj je mandat prestao i da je oslobođena od obavljanja svoje dužnosti.

Premda je slučaj u kojemu su policajci sudjelovali u sređivanju dokumenata za kriminalce “čišći” jer je se na njega reagiralo i godinu dana je trajala operacija koja je rezultirala hapšenjem cijele mreže, ipak daje povoda da se i policiju pita kako funkcionira. Tim prije što se afera naslonila na niz prometnih prekršaja najviših policijskih dužnosnika (zamjenik ravnatelja policije, načelnik policijske uprave, šef PNUSKOK-a) o kojima je javnost saznavala sa zakašnjenjem i sve učestalije slučajeve da se puca na migrante prema kojima se i inače postupa na način koji nevladine udruge ocjenjuju nezakonitim.

Izdvajamo