Aleksandar Vučić, stisnut velikim problemima oko Kosova, u nedostatku drugih meta opet se bacio na omiljenog neprijatelja - Hrvatsku. Dvije političke elite, i naša i njihova, hrane se međusobnim sukobima jer su zli Hrvati i zli Srbi roba koja uvijek dobro prolazi. No, Vučić je sada ubacio u drugu brzinu i očajnički, čak i na vanjskoj sceni, želi ocrniti Hrvatsku, što mi sami ipak radimo najbolje.
Naime, srbijanska je premijerka Ana Brnabić u vezi sa zaustavljanjem srpske vojne delegacije na hrvatskoj granici rekla kako “ovo nije sukob Srbije i Hrvatske” nego “fašizma i antifašizma”, gdje u potonje naprasno svrstava patetični Vučićev autoritarno-tabloidni režim. Vučićeva teza o današnjoj Hrvatskoj kao NDH ide najviše na ruku ovdašnjim tugaljivim radikalnim desničarima koji očajnički žele relaksirati neosporni zločinački karakter marionetske ustaške NDH. Naime, uspoređivati današnju Hrvatsku s NDH, sa svim ovdašnjim pokušajima njezine revizije, zapravo je najtrapavija propagandna akcija koja najviše pridonosi rehabilitaciji toga monstruoznog režima.
Najbizarnije je u svemu tome da takve objede dolaze od režima koji je čiste savjesti rehabilitirao četnički pokret Draže Mihailovića, odgovornog za mnoge zločine prema drugima, kao i prema vlastitom srpskom narodu, blasfemično nazivajući četnike antifašistima.
U svemu tome još su dvije bizarne stvari: negiranjem neosporno jakog hrvatskog antifašizma u isti rog pušu Vučić i ovdašnji desni radikali, a još je bizarnije da su se, zbog usporedbe s NDH, na zadnje noge digli baš oni koji u njoj ne vide ništa sporno. Vučić je uspio da se oni posrame NDH, što je dobro za zdravlje nacije. Očajni propagandni potez smišljen u tajnim laboratorijima Andrićeva venca poljuljao je našu desnicu. A to što je sjedište Vučićeva SNS-a u ulici Palmira Togliattija ipak nije dostatno da budeš antifašist.