Simpatična su stalna, nepopuštajuća nastojanja da se od Pantovčaka, protokolarne šumske utvrde poviše Britanskog trga, stvori neko posebno važno mjesto - ili nepronično ili svečano kao nekad - s kojeg se redaju važne poslanice, lansiraju prijelomne poruke i inicijative, svako malo tresne neki težak, državnički govor, dolazi se tamo na konzultacije o kojima ovise sastavi vlada, otamo se arbitrira o naoružanju, dijele se lekcije ministrima, vodi svjetska politika.
Nije, doduše, do kraja jasno je li sav taj trud baš predsjedničin ili se to za moć i utjecaj, preko njenih leđa, svim tim iskričavim inicijativama i poticajima, koji su često u suštini parodija politike, ustvari non-stop bore eksponenti raznih struja i strujica, krugova i krugića, neki fundać politike koji ima vlastitu logiku i dinamiku, neovisno o državnim poslovima i interesima.
Jesu li to logični predsjedničini ratovi ili ona vodi tuđe ratove?
Isplati li se Kolindi Grabar-Kitarović jučerašnji opatijski govor kontra Vlade?
Isplati ako je već kategorično obaviještena o jednome: da predsjednik HDZ-a Andrej Plenković već ima drugog kandidata za predsjednika države, a ne nju, to jest da ona neće dobiti potporu današnjeg vodstva stranke i da je to konačna stvar.
Ili ako je ona sama već danas mirna u sebi da karijeru i ne želi nastaviti još jednim mandatom na Pantovčaku.
Jedino bi u te dvije zamišljene situacije bilo logično da predsjednica ide u intenzivniju egzibiciju nekakvog sukoba s Vladom. Tada bi to bio nagovještaj njenog repozicioniranja za novu, očekivati je opet važnu državnu ili stranačku poziciju. Trećeg objašnjenja za zaoštravanje politike predbacivanja zapravo i nema: ako netko misli kako je to, na retoričkoj razini, kvalitetan ulog u novi predsjedničin mandat, taj se teško vara u procjeni.
Nije, naime, realno da će jučer-danas-sutra HDZ-ovoj kandidatkinji za predsjednicu glasači osobito honorirati ili čak uopće evidentirati iskreno oporbenu poziciju prema Vladi i vodstvu HDZ-a. Nešto kao: e, sad ću vas godinu dana oštro napadati, ali nemojte mi zamjeriti, samo da si malo podignem rejting, a onda ću od vas tražiti podršku na izborima.
Ili ću ići samostalno na izbore, ali nitko me neće povezivati s HDZ-om. Možeš misliti.
Prema tome, ili predsjednica već zna da ona neće biti Plenkovićeva kandidatkinja za Pantovčak, nego će to biti netko drugi, možda već zna ili sluti i tko, ili netko s predsjednicom gadno manipulira kad je gura u jedan nedomišljen, poluefektan, čak sasvim neoriginalan sukob s Vladom i premijerom. Jer, ovakvo načelno proreformsko grintanje već je viđeno na svim razinama politike, predsjednica sebi tu definitivno ne može pripisati ekskluzivitet.
Usto, teško da joj se može posebno isplatiti ući kao posljednja u nizu u kolonu već etabliranih Plenkovićevih općenitih kritičara; tu su se već čvrsto ugnijezdili, i drže se za ruke, Bernardić i Petrov.
Jučerašnji opatijski govor predsjednice Republike trebao je, očito je po sadržaju, doći kao pokazna vježba njezina sve snažnijeg odmaka od Plenkovića i politike njegove Vlade i njegovih najbližih ministara. To je, jasno, krug koji i dalje nema široko uporište u HDZ-u pa predsjednica ima razloga za sebe vjerovati kako u stranci stoji bolje i od Plenkovića i od ljudi od njegova najvećeg povjerenja.
Problem je što je govor u kojemu se Kolinda Grabar-Kitarović tobože zauzima protiv populizma u suštini toliko populistički jer nudi i manje od onoga što je ponuđeno kroz politiku ove ili bivših vlada: nudi tlapnje, pronošenje neautentičnih stajališta čiji su nositelji, vidi se, uvijek negdje izvan predsjedničine glave ili kancelarije, to je prilično jeftin i predvidljiv govor za puko pozicioniranje. Predsjednica tim novim istupom nipošto sebi ne učvršćuje poziciju subjekta, nego dapače opet objekta u nekom novom ratu za prevlast ili unutarstranačkom ratu koji nikako da ugasne, ili nečem trećem, ali vrlo sličnom.
Nema tu ni prave brige ni stvarnih rješenja: da su joj Vladine ovlasti, uz ovakve stavove i postojeće ključne savjetnike, očekivati je da bi i njena vlada u izvedbi bila slabašna.
Predsjednica ili ima neki novi plan koji isključuje Pantovčak ili se jednostavno više nema snage otrgnuti utjecaju svojih nazadnjačkih suflera kojima su dovoljni samo tenzija, provokacija i efekt, raznih na nju nakačenih relikata prošlosti koji joj sugeriraju govore o tome kako prošlost nije važna, nego budućnost, a oni, realno, jedino od prošlosti žive.
Plenkovićeva Vlada, istina, prilično je slabašna. Mnoge teze iz predsjedničina govora u tom smislu stoje. Također, ako je ideja bila dodatno oslabiti Plenkovićevu poziciju, ni predsjedničina dodatna riječ kritike tu ne može biti suvišna. Ali dodatno oslabiti Plenkovića, to i nije, u taktičkom smislu, osobit izazov.
Dakle, opatijski govor nije u teoriji potpuno besmislen. Ali je definitivno besmislen u slučaju da Kolinda Grabar-Kitarović i dalje želi još jedan mandat predsjednice Republike. Treba imati na umu da se o tome još nije izjasnila.
Ovo bi mogao biti korak prema trenutku istine: sugerira li istup iz Opatije da je predsjednica još jednom upotrijebljena u novome, ili vječnome pozadinskom ratu za prevlast u HDZ-u i na desnici, a da joj je naopako predstavljeno kako će joj to pomoći u utrci za drugi mandat?
Ili je pak predsjednica od nove runde Pantovčaka već ionako odustala i krenula u novu utakmicu koja se igra dulje, sporije i ubitačnije.
Utakmicu za predsjedničko mjesto u HDZ-u.