Ursulu von der Leyen na čelu njemačkog Ministarstva obrane zamijenila je predsjednica CDU-a Annegret Kramp-Karrenbauer, nasljednica Angele Merkel. Lako Nijemcima, njih su 82 milijuna, svake im se godine useli još pola milijuna pa uspiju naći koju sposobnu ženu da im vodi ministarstvo ili kakvu veću firmu. U Americi je stvar puno teža. Da, žene i ondje završavaju fakultete, ima ih ovakvih i onakvih, ali sposobnih je, čini se, tako malo da ih se mora svijećom tražiti. Pa većinu šefova čine muškarci.
Direktori Ubera našli su se pod pritiskom: plaća će im ovisiti o tome hoće li uspjeti pronaći žene dovoljno sposobne za više funkcije. Opet ste za šefove postavili sve same muškarce, nigdje niste uspjeli naći dovoljno dobrih žena? OK, odi u kadrovsku, mladiću, ljuti se šef Ubera Dara Khosrowshahi, morat ćemo staviti nekog sposobnijeg.
Ovog tjedna Uber je objavio da će primanja direktora i općenito njihov učinak mjeriti prema tome koliko su uspješni u promoviranju žena na više položaje. Cilj im je broj menadžerica na višim pozicijama povećati do 35 posto do 2022. godine. Hoće li uspjeti, ima li uopće školovanih i ambicioznih žena u Americi?
Gigant iz Silikonske doline našao se višekratno pod udarom američkog pravosuđa zbog optužbi za diskriminaciju ili sustavna napastovanja na koja nitko nije reagirao.
Nakon istrage državnog odvjetnika Erica Holdera 2017. im je zbog politike prema ženama moralo letjeti 20 menadžera. Novi šef Dara Khosrowshahi pokušava popraviti štetu, ali teško ide to s mijenjanjem imidža - Uber u SAD-u uživa ugled greze mačističke firme u kojoj žene neće dobro proći. Statistički, visokoobrazovane žene ove su godine dosegle 50,2 posto radne snage u SAD-u. Uber sad u američkoj središnjici ima 38 posto zaposlenica, ali njihov je broj na vodećim pozicijama pao sa 22 na 21 posto.
Zanimljivo je kako uvijek muškarci ispaštaju: nema dovoljno dobrih žena, a njemu će smanjiti plaću, njemu će dati otkaz! Čista nepravda, zar ne? I tako posvuda. U Engleskoj se broj žena u upravama 100 najvećih tvrtki popeo sa 29 na 32 posto u godinu dana, što znači da bi mogli ispuniti cilj o 33 posto direktorica do 2020.
Međutim, ni to im nije dosta. Žale se žene da su mnoge postavljene na položaje kao čiste ikebane, da se prema vani pokaže da je firma pristojna, a ustvari se na njih uopće ne računa: budu koju godinu u upravi pa ponovo potonu, dok im muški kolege napreduju i nastavljaju karijere na visokim i još višim položajima, kao što je pokazalo i istraživanje Sveučilišta Cranfield. “Puno je dokaza da su žene imenovane na kraće mandate i da imaju manje šanse za napredovanje”, tvrdi profesorica Sue Vinnicombe.
Pa zar nisu to same tražile, što bi još htjele? Evo primjer menadžerice BBC-a Karen Martin: ponudili su joj unapređenje, a ona ga je drsko odbila kad je shvatila da joj nude plaću 1100 eura nižu od kolege na istom položaju. “Nije riječ o visini plaće, nego o tome da budemo jednako plaćene za isti posao”, kaže.
Nikoga nije posebno uzbudilo kad je UN objavio da nijedna zemlja neće u skoroj budućnosti osigurati punu ravnopravnost spolova. Zar je tko očekivao drugačije? Kao da ste Franju Tahija pristojno zamolili da zaradu podijeli s kmetovima. 193 zemlje 2015. su potpisale da će izjednačiti prava žena i muškaraca u 17 mjerljivih vrijednosti do 2030. Ali, eto, neće.
Da ima načina, otkrili su Nizozemci. Sveučilište u Eindhovenu objavilo je da će ubuduće zapošljavati isključivo žene. Malo ih je u tehničkim zanimanjima i oni misle da to za njih nije dobro. “Na početku smo mislili da ženama ostavimo 50 do 75 posto ispražnjenih mjesta. Ali nakon toga smo pomislili: ako doista želimo nešto promijeniti, zašto to ne bi bilo ravno 100 posto?”, kaže rektor Frank Baaijens u intervjuu Spiegelu. Za početak na pet godina pa da vidimo je li zbilja tako teško promijeniti stvari.