Lani je to bio skandal: Medicinsko sveučilište Tokio falsificiralo je rezultate prijemnog. I to najmanje od 2006. godine. Vlada je naložila istragu na 81 medicinskom fakultetu u zemlji. Rezultat: najmanje na devet lažirali su rezultate prijemnog ispita da bi upisali što manje žena.
Na tokijskom sveučilištu vladao je prešutni dogovor da smanje broj studentica. “Mnoge žene nakon diplome rode djecu i posvete se njima, a ne medicini”, brane se. Dekan Hiroyuki Daida pravdao se da žene brže sazrijevaju i imaju bolje komunikacijske vještine pa su zaključili da dečke treba malo pogurati.
Sad se moraju nositi s milijunskim tužbama bijesnih žena. Sveučilište Juntendo u Tokiju objavilo je da su ove godine na prijemnom žene uspješnije, od ukupno 1679 prijavljenih prošlo ih je 8,28 posto, a od 2202 muška kandidata prijemni je prošlo njih 7,72 posto.
Tako je i na drugim medicinskim fakultetima u Japanu, žene su bar za mrvicu bolje. Za 0,4 posto, na Tokijskom sveučilištu. Lani su tamo upisali 9 posto prijavljenih muškaraca, i samo 2,9 posto žena.
Velik je to šok u dalekom Japanu, da žene nisu dobre samo u rađanju djece i serviranju riže, nego mogu biti izvrsne i u čisto muškim disciplinama. Čitanju, učenju, polaganju ispita. Seciranju žaba i mrtvaca. U akademskim disciplinama žene su u prosjeku sposobnije i uspješnije od muškaraca.
Ako im se uopće dopusti da istrče na teren. Ako se mjere rezultati, i računa po njima. Žene su osjećajne, muškarci su racionalni, stoljećima nas uvjeravaju, i zato imamo sveučilišta, zamišljena kao glavni motor socijalne pokretljivosti za dečke koji nisu rođeni bogati.
Problem nastaje kad taj kanal promocije počinju masovno koristiti žene. Japan je 2016. imao samo 21 posto liječnica, najmanje od razvijenih zemalja.
U skupini G7, sedam najnaprednijih zemalja svijeta, Velika Britanija je na prvom mjestu sa 47,2 posto žena među liječnicima, posvuda se povećava broj visokoobrazovanih žena. Ukratko, Japancima se crno piše, tko će preživjeti taj tsunami? Sa svim tim divljim ženama koje nasrću na fakultete, ne padaju u nesvijest kad vide krv i nije im problem učiti ni misliti. Umjesto da budu krhke, nježne i smjerne. I prave se glupe.
Mi smo ih sve debelo prešišali, i Japance i Engleze. Imamo 62,7 posto žena među zaposlenim doktorima medicine. I više, jer su to podaci za 2016. Još 1990. liječnica je bilo 50,8 posto, kaže Državni zavod za statistiku: trideset godina prije, 1960., bilo ih je 29,5 posto.
Lani smo dobili 166 novih doktora s područja biomedicine i zdravstva, od toga je 107 žena. Od 90 novih doktora kliničke medicine, 57 je žena. Sve skupa, od svih doktora znanosti kod nas, 55,4 posto su žene.
I tu vidim izvanrednu biznis, priliku za malu Hrvatsku. Lako je zamisliti taj šok kad bogatom Japanu sa 127 milijuna stanovnika zaprijete da će mu žene preuzeti prevlast u najuglednijim profesijama, poput liječničke. Okej samovozeći auti i dostava pizza dronom, ali žena šefica? Što je iduće, hoće li tražiti da muškarci rađaju?
I baš tu vidim izvanrednu priliku za našeg ministra zdravstva Milana Kujundžića i njegove kompanjone u bolnicama i Vladi. Jer mi imamo fantastičan know how, samo ga treba znati prodati: kako unatoč tome što su ti žene akademski uspješnije zadržati čvrstu, nepoljuljanu mušku vladavinu, od Vlade i Sabora do bolnica i klinika i uprava poduzeća.
Kako? Pa jednostavno to ignoriraš! Jadni Japanci, svi ti milijuni nisu im dovoljni da se sjete nečeg tako pametnog. Nema veze što imamo 63 posto liječnica, ne daš ni jednoj da vodi kliničku bolnicu ili KBC. Ali tamo di nema novca ni prestiža, a ima puno posla, to daj ženi da vodi.
Hrvatski muškarci našli su formulu kako zajebati sve te liječnice, arhitektice, ekonomistice, inženjerke biokemije, i složiti stvar tako da anestezirano poslušno klimaju glavom svojim muškim šefovima. Fakat su pametniji od žena, kad im to uspijeva.