IZA KULISA

Ministarska nesigurnost doktora Kujundžića

Zagreb, 110319.
Povodom medjunarodnog Tjedna svjesnosti o sigurnosti pacijenata, Koalicija udruga u zdravstvu, uz gostovanje The Economist Intelligence Unita, organizirala je u Biocentru na Borongaju strucni panel pod nazivom - Europa jednakih mogucnosti za pacijente s rakom pluca.
Na fotografiji: Milan Kujundzic.
Foto: Dragan Matic / CROPIX
Dragan Matic / CROPIX

Milan Kujundžić

Tektonski poremećaji u hrvatskoj Vladi sve lošije utječu na razinu komunikacije nekih ministara. Očito, teško podnose “mučninu” uzrokovanu ljuljanjem njihovih stolica. “Sveministarska” nesigurnost ostanka u Vladi neke tjera na šutnju i izbjegavanje novinarskih pitanja, druge na “hvala lijepa”, a treće čak i na opasan pad civilizacijske razine komunikacije. U nedostatku argumenata posegnut će i za napadima ad hominem, baš kao što je to jučer učinio ministar zdravstva Milan Kujundžić, očito nesiguran u ministarski opstanak.

Naime, sa svakim novinarskim pitanjem polako, ali sigurno padala je moć Kujundžićeva suzdržavanja, a bujao put u svađu s neželjenim sugovornicima s mikrofonom u ruci. Nekako je, doduše uz napetost u glasu i gestikulaciji, i išlo oko toga boji li se smjene ili, bolje rečeno, računa li premijer na njega do kraja mandata, na što je konstatirao da “on svakako računa na premijera”, uz opasku “sve se može promijeniti, nitko nije vječan”!?

I citiranje Tuđmana u pokušaju da odgovori hoće li podržavati Plenkovića vrati li se u Sabor rečenicom “ki bi da bi” još ga je nekako držalo u civilizacijskom “sedlu” komunikacije. No, potpuno je “otkačio” na pitanje smatra li sebe lošim ministrom. “Bacio” se u filozofiju, citirao filozofe, otvorio filozofski kviz za novinare pa zaključio da “nema što odgovarati onima koji filozofiju ne znaju, a uz to su neki novinari”, kaže ministar, “loše obrazovani i skromnog znanja”.

Zapravo, ministar je “filozofiranjem”, a onda i vrijeđanjem samo pokazao da mu filozofija baš i nije jača strana. Naime, baš je onaj kojega je citirao bio pobornik “kozmičke pravde” pa su mu suprotnosti u mišljenjima bile poželjne jer je spoznao da bez njih nema napretka.

Svi uvjereni, poput Kujundžića, da je samo “njihova filozofija” jedina istina, da njihov rad i njegove posljedice ne treba preispitivati, da postoje samo glupa pitanja, a da su njihovi odgovori “čista filozofija”, u opasnosti su da iza njihova mandata ne ostane ništa osim “korak naprijed, natrag dva”. No, legitimno je da o tome “neobrazovani i oni skromnog znanja” govore bez “filozofiranja”, pa i onda kad to ministre “izbaci iz cipela”.

Izdvajamo