Nakon velikih promjena u Vladi najveća je vijest da neće biti nikakve bitne promjene. Odabirom ljudi koji će popuniti čak šest upražnjenih ministarskih mjesta premijer Andrej Plenković očigledno je nastojao zadržati kontinuitet u radu Vlade.
Potez je logičan jer se Plenković neće u drugoj polovici mandata upuštati u velike reforme i iskorake, neće talasati, nego mu je u interesu da brod po postojećem kursu otplovi do kraja. Tim prije što mu predstoji predsjedanje Europskom unijom, te što su najesen predsjednički izbori, a HDZ-u je jako bitan rezultat njihove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović.
Međutim, u cijelom tom prekrajanju svoga tima Plenković je izostavio građanima iznijeti ono najvažnije - kriterije po kojima formira svoj tim s kojim upravlja zemljom. Premijer nije ni u jednome trenutku, niti kada je najavio rekonstrukciju Vlade, u vrijeme dok ju je pripremao, kao ni kada je objavio tko odlazi, a tko dolazi, građanima rekao zašto to radi.
Tek je priznao da su bivši ministar uprave, Lovro Kuščević, ministar državne imovine Goran Marić, ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, ministrica socijale Nada Murganić i ministrica europskih fondova Gabrijela Žalac bili loše percipirani u javnosti. To je u redu, no želimo znati kako ih je percipirao onaj tko ih je izabrao za članove svoga tima - Andrej Plenković.
Potpuno je izostalo vrijednosno određenje premijera prema ministrima kojima je zahvalio na suradnji i aferama zbog kojih su svakodnevno bili u javnosti.
Gabrijelu Žalac je branio kada je automobilom naletjela na djevojčicu, pa se saznalo da je tri godine vozila s nevažećom vozačkom dozvolom, branio ju je i kada je otkriven mercedes u njenom dvorištu. U Vladi i HDZ-u tvrde da je Žalac dobro radila svoj posao. Pa zašto ju je onda premijer smijenio? Po onome što je rekao nakon predstavljanja rekonstrukcije vrhu HDZ-a i koalicijskim partnerima, mogao ju je smijeniti i zato što mu je dojadila njena frizura.
Već smo navikli da premijer Plenković nije previše odlučan kada je riječ o ideološkim pitanjima. Premda on sam nije ekstremist, nikada nije povukao poteze kojima bi obuzdao promicanje ustaštva i fašizma. Plenković nije zadrt ni po pitanjima vjere i spada u ljude koji poštuju žene, a ipak je na čelo HDZ-ove liste za Europski parlament stavio osobu koja sudjeluje u Hodu za život, dakle za zabranu je pobačaja.
Jednako tako nema ni jednog razloga zbog kojega bismo pomislili da je Plenković na bilo koji način u materijalnom smislu iskoristio dosadašnje dužnosti, kao ni premijersku na kojoj je sada. No, premijer čije su ruke, vjerujemo, posve čiste uporno se odbija vrijednosno odrediti o aferama ministara kojima je zahvalio na dosadašnjem radu.
Premda neprijavljivanje nekretnina, prikazivanje manje vrijednosti imovine od stvarne, korištenje javnih funkcija za osobni probitak, nejasno stjecanje nekretnina, prenamjene zemljišta, ljetnikovci, mercedesi i roštilji ozbiljno zaudaraju na moguću korupciju, premijer o tome nije rekao ništa.
Znači li to da Plenković nema ništa protiv toga da su u njegovu timu neetični ljudi koji ne poštuju hrvatske propise i kao sveti cilj postavljaju osobni probitak, pa makar na račun javnog? Nije rekao. Zbog izostanka odgovora na ključno pitanje, a to je vrijednosni sud prema aferema u kojima su se našli dojučerašnji ministri, Plenković dopušta zaključak da su kriteriji za igru u njegovu timu samo rejting i osobna odanost.