PRO ET CONTRA

Može li HDZ iz slučaja Agrokor izaći čista obraza?

Zagreb, 150218. Markov trg.
Sabor.
Sjednica odbora za gospodarstvo na kojoj se raspravljalo o Izvjescu potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske i ministrice gospodarstva, poduzetnistva i obrta Martine Dalic i izvanrednog povjerenika Vlade Republike Hrvatske Ante Ramljaka o poslovanju Agrokora d.d
Na fotografiji: Ante Ramljak.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Dvotjedno žestoko verbalno granatiranje kojemu je predsjednik Sabora i glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković izložio (sada već bivšeg) izvanrednog Vladina povjerenika u Agrokoru, Antu Ramljaka, imalo je samo jedan, i to isključivo politički cilj - po svaku cijenu umiti obraz HDZ-a. Nije, stoga, slučajno da je Jandroković svaki put kada bi raspalio po Ramljaku govorio s govornice jedne od HDZ-ovih organizacija. Zadnje je bilo u utorak iz varaždinskog HDZ-a koji je obilježavao 28. godišnjicu osnutka. Tada je Jandroković de facto najavio Ramljakov odlazak.

- Ne možemo mi kao HDZ, koji smo uložili veliki politički kapital da bismo spasili Agrokor, da bismo spasili hrvatsko gospodarstvo, pretrpjeti političku štetu zato što su neki pojedinci mislili da ovdje mogu imati nešto za sebe - poručio je Jandroković dan ranije iz Slavonskog Broda referirajući se na sve više informacija koje zorno pokazuju da je Vlada u Agrokor poslala čovjeka kojemu je svanulo kada je Ivici Todoriću smrknulo.

Kao što malo dijete ne bi moglo odoljeti čokoladicama kada bi se našlo u napuštenoj trgovini slatkiša, tako ni Ramljak nije mogao odoljeti izazovima koje je osjetio kada je shvatio da je cijeli Agrokor u njegovim rukama, pa je Todorićevo carstvo već prvoga dana počeo čerupati kao ofurenu kokoš.

Iako Ramljak u zadnja tri tjedna nije činio ništa što nije radio i prije devet i pol mjeseci, nekome se u HDZ-u upalila lampica, nekome ozbiljnom je prošlo kroz glavu da ova priča s izvanrednim povjerenikom neće trajati još dugo, da je Ramljaku ostalo još dva mjeseca mandata (do 1. travnja izvanredna uprava mora podvući crtu), da sve može otići dođavola i da je krajnji čas da se HDZ distancira i počne prati ruke od njega.

U vrhu HDZ-a ima ljudi koji još dobro pamte cijenu što su je platili zbog korupcijskih afera Ive Sanadera i živo im je u sjećanju kako su 2011. godine, umjesto da gledaju vatromet na Trgu bana Jelačića i ubiru plodove ulaska Hrvatske u EU, morali čistiti kabinete i ustupiti vlast Zoranu Milanoviću. Pametniji ljudi u HDZ-u nisu se opustili jer je pred nama godina bez izbora. Oni su svjesni koliko dalekosežan može biti neuspjeh u restrukturiranju Agrokora i koliko dugo nas mogu sustizati posljedice lex Agrokor i Ramljakovih odluka. Zato su se, pošto-poto, odlučili distancirati ne bi li spasili HDZ. Hoće li se spasiti Agrokor, drugo je pitanje.

Distanciranjem od Ramljaka željeli bi nas uvjeriti da ovo više nije onaj isti HDZ koji je aranžirao pljačku u pretvorbi i privatizaciji, posadio u državnu upravu i državna poduzeća svoje prijatelje, kumove i rođake, koji mulja na natječajima i namješta svojima poslove s državom... Žele nas uvjeriti da stranka na vlasti više nije onaj HDZ čiji je premijer bio u stanju za mito dati i rođenu mater, pa kako ne bi nacionalnu naftnu kompaniju.

HDZ se zato u zadnji čas odlučio zgražati nad Ramljakom i njegovim nemoralnim i pohlepnim čerupanjem Todorićeva koncerna. Žele da svi pogledamo kroz njihove naočale i zaključimo da se nakupilo previše nemorala i prljavštine nad Ramljakovom glavom da bi se to moglo i dalje mirno promatrati. Žele da svi vidimo kako se u ekipi koja je ušla u Todorićevo posrnulo carstvo nije našao nitko od HDZ-ovaca, kako iz establišmenta tako ni iz druge ili treće stranačke lige, i da iz toga zaključimo da im je jedini cilj bilo spašavanje poljoprivrede, poduzeća iz koncerna i radnih mjesta.

Kako pritom gordo zvuči da je u tu plemenitu misiju predsjednik njihove stranke i premijer Andrej Plenković uložio sav svoj neokaljani politički kapital i svu svoju premijersku energiju, da bi zauzvrat dobio spoznaju kako je Ramljak to iskoristio ne bi li sebe osobno i svoje društvo dobro opernatio i tjedno si isplaćivao honorare kakve običan čovjek ne može zaraditi godinama.

Scenarij spašavanja obraza HDZ-a pomno je razrađen i verbalno granatiranje Vladina povjerenika samo je uvertira u dramatični zaplet začinjen noćnim sastancima u Vladi i neizvjesnošću koja je uslijedila dan poslije.

Stvar je zapravo takva da HDZ sada vadi kestenje iz vatre koje je sam u nju ubacio.

Političko pamćenje ne traje dugo, ali nisu baš svi zaboravili buru koja je nastala kada se otvorilo pitanje je li ministar financija Zdravko Marić znao za Todorićeve financijske dubioze (a kao jedan od direktora u Agrokoru je morao za njih znati), ali mu je HBOR unatoč tome isplatio 48,3 milijuna eura.

Nadalje, deset mjeseci je na snazi tzv. lex Agrokor, a iz Vlade još nemamo iskren i jasan odgovor na pitanje tko ga je pisao. Vladi je nebrojeno puta bilo postavljano to pitanje, ali su se uvijek odbijali na njega očitovati. Isto je bilo i na nedavnoj sjednici Odbora za gospodarstvo kada je ministrica gospodarstva Martina Dalić tvrdila da je ona osobno pisala zakon iako je još odavno svima jasno da je jedan od suautora Ramljak.

Dakle, HDZ i Vlada koji sada sotoniziraju Ramljaka ignoriraju činjenicu da su upravo oni dopustili da sam sebi piše zakon prema kojemu će raditi? I ne samo to, nego da u izradi zakona angažira odvjetničko i investicijsko društvo čiji su ljudi potom angažirani u procesu restrukturiranja Agorkora. Zar to nije najgori mogući sukob interesa koji je Plenković morao vidjeti već prvih dana, a za koji su sigurno znali i drugi vodeći ljudi u HDZ-u? Nije li već tada trebalo reagirati?

Kako to da je još prije šest mjeseci svima bilo prihvatljivo da Vladin povjerenik u Agrokoru angažira odvjetnike koji su isporučivali račune od 25.000 kuna za stranicu teksta, kako je bilo prihvatljivo da mu Agrokor isplaćuje mjesečnu neto plaću veću od 71.000 kuna, onoliko koliko je Todorić maksimalno plaćao svoje članove uprave prije nego što je došlo do sloma koncerna? Kako je, nadalje, HDZ progutao odredbu Ramljakova ugovora s kreditorima kojom se dijelom razvlastio, ali si i osigurao poziciju jer ga Vlada ne bi mogla smijeniti bez njihova pristanka?

Uostalom, zašto su dozvolili da se iz zakona izbaci odredba prema kojoj bi Vladin povjerenik podlijegao zakonskim normama o sukobu interesa?

Sve je to HDZ znao i vidio, ali nije mario. Dogorjelo je tek sada kad se doznalo da Ramljak svojoj bivšoj tvrtki Texo Management, koja je angažirana za pružanje savjetničkih usluga u Agrokoru, tjedno isplaćuje nešto manje od 250.000 kuna. Na to je Plenković reagirao pa je zatražio da se Vladi dostave računi kako bi ih proanalizirali. A onda je sve začinjeno novom informacijom koja je posvjedočila o krajnjem bezobrazluku povjerenika. Otkrilo se da je Ramljak 10. travnja prošle godine ušao u Agrokor, a u bivšoj firmi je ostao prijavljen sve do kraja mjeseca.

Jasno je da se HDZ želi oprati od svog tog nataloženog mulja. Samo je problem što ga se nataložilo i ne može ga se samo tako isprati. Jer, ne bi Ramljak bio baš tako bahat, pohlepan i drzak u Agrokoru (kako ga se sada opisuje) da nije cijelo vrijeme imao apsolutnu podršku Vlade. Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić branila je svaki njegov potez. HDZ-ovci joj zamjeraju što se nije distancirala od njega u trenutku kada je postalo i više nego bjelodano da bezočno ljušti Agrokor.

Bez ustezanja će reći da im je muka što ga je još prošli tjedan branila na sjednici saborskog Odbora za gospodarstvo i osuditi neverbalnu komunikaciju kao što je dodirivanje i stisak podlaktice kojim je svima dala do znanja da bezrezervno podržava Ramljaka. Mučno im je jer je Dalić HDZ-ovka, obnaša drugu najvišu funkciju u Vladi, a podrškom Ramljaku kvari silne napore da HDZ iz slučaja Agrokor izađe čista obraza.

U političkim strankama koje imaju izgrađene i čvrste sustave vrijednosti ne bi bilo nikakvih dvojbi i Dalić bi već sama podnijela ostavku svjesna da nakon pada Vladina povjerenika u firmi o kojoj ovisi sudbina hrvatskog gospodarstva više nema politički kredibilitet.

Ali nije problem u Martini Dalić. Problem je što je HDZ politička stranka koja i dalje ne shvaća što znači sukob interesa i prevencija korupcije. Da to znaju, Ramljak ne bi sam sebi pisao zakon i ne bi se dogodio cijeli niz nemoralnih radnji. Vladin povjerenik bio bi podložan provjeri sukoba interesa, a tijelo koje se time bavi ne bi bilo kadrovski devastirano.

Izdvajamo