Točno u ovo vrijeme prošle godine, iz SDP-a su glasno zazivali prijevremene izbore i najavljivali pad premijera Andreja Plenkovića. Dvanaest mjeseci poslije, HDZ-ova vlada, kakva-takva, i dalje je postojana, ali, zato, opozicija - više ne postoji.
Ovakva situacija u kojoj je opozicija tek formalni podatak, ali bez bilo kakve snage, dogodila se samo nakon parlamentarnih izbora 1992., kada su HDZ i Franjo Tuđman, pomeli konkurenciju. U svim ostalim slučajevima, oporbene stranke su zadržale autoritet, recimo, u drugoj polovici devedesetih, bilo je izvjesno da stiže posttuđmanovsko razdoblje, 2010. se znalo da će SDP uskoro smijeniti HDZ, koji se gušio u korupciji, kao što je 2015. bilo očito da će Hrvatsku preuzeti desni radikali predvođeni Tomislavom Karamarkom, premda su na kraju jedva formirali Vladu, koja se ubrzo raspala.
Ali od 1995. do danas u ovoj zemlji uvijek je postojala artikulirana opozicija, koja je predstavljala dokaz da Hrvatska ima političku alternativu, a birači, izbor koji, barem naizgled, nudi nadu u promjene.
Danas takvo nešto više ne postoji jer su u opoziciji odlučili uključiti gumb za samouništenje. U tome je sav apsurd ove Hrvatske jer dok su tri četvrtine stanovništva nezadovoljne načinom na koji se vodi država, a Plenković i njegova vlada grcaju između naslijeđenih problema i poteza koji smrde po korupciji - ovdje se raspada opozicija. Umjesto da oporbeni lideri predstavljaju programe i ljude koji će donijeti spas, oni su postali grobari vlastitih stranaka, koje suradnici napuštaju, mediji preziru, a javnost ignorira.
Tako su tri četvrtine sadašnjih i donedavnih SDP-ovih birača uvjerene da je situacija u “njihovoj” stranci pogoršana otkako je Davor Bernardić izabran za predsjednika Socijaldemokratske partije Hrvatske. Još je gori podatak da bi približno trideset posto SDP-ovaca u ovom trenutku glasalo za Živi zid, neobrazovane populiste koji nude parole, ali i takvi postaju prihvatljiviji od SDP-a. Umjesto da se riješe Bernardića, on smjenjuje kritičare i zamrzava SDP u 20-mjesečnom stanju inducirane kome, čije su šanse za oporavak podjednake onima Michaela Schumachera.
Za to vrijeme na pomoćnom kolosijeku, Amsterdamska koalicija, kao liberalno-centristički savez GLAS-a, IDS-a i Pametnog, nije doživjela prvi rođendan. Nakon što je Marijana Puljak, predsjednica stranke Pametno, optužila IDS da štiti, navodno korumpiranog, Ivana Jakovčića, njezina je stranka i službeno istupila iz trostranačkog saveza.
- Svi se zalažemo za demokraciju, sekularizam i antifašizam, međutim, u IDS-u su se odbijali distancirati od Jakovčića i njegovih sumnjivih aranžmana. Pametno odbija biti dio toga jer takva politika je uzrok ekonomske, moralne i političke krize u kojoj se nalazi Hrvatska - reći će Marijana Puljak.
Iako je Pametno prilično zanimljiv projekt (unatoč tome da je, de facto, riječ o bračnom paru Puljak bez kojih bi ovaj projekt netragom nestao), izlazak iz Amsterdamske koalicije nije jako pametna odluka. Nestrpljivost je slaba odlika u politici, a Jakovčić je, ionako, najavio da se više neće kandidirati. Umjesto da GLAS, Pametno i IDS na idućim euroizborima pokušaju osvojiti pet-šest posto glasova i etablirati se među dijelom opozicijskih birača, u Pametnom su povukli potez koji će im, eventualno, donijeti malo, ali svi će izgubiti puno više.
Uz ovakve protivnike, Plenković već danas može planirati novi premijerski mandat.