Dvojbeno je pisati na ovome mjestu o emisijama koje su nemjerljivo manje gledane nego što je ovaj prilog čitan. No ako se u njih ulaže pretplatnički novac, valja eto i na njih upozoriti.
Jedna od takvih, jedva gledanih emisija Hrvatske televizije jest polusatni magazin “Knjiga ili život”.
Neprivlačan već od samoga naslova, koji izvikuje nepostojeću dvojbu, format se rasplinjuje pod paskom dvoje urednika i voditelja. Koraljka Kirinčić i Gordan Nuhanović govore neispravno, pod teretom skučena rječnika, kruti su i ispražnjeno ozbiljni, a televizijsko vrijeme razvlače poput kavanskog, stvarno usporenog u stvarnom životu.
Pola sata iskoristili su, gotovo da i ne pretjerujemo, za dva kadra s novostima. U prvom, gotovo devet minuta, kao novost traje sociolog Dražen Lalić, u školskom dvorištu u Zagrebu, gdje zbori o svojoj novoj knjizi “Nogomet i politika”, o sportu i politici, objavljenoj 25 godina nakon njegove prve takve. Da su ga barem malko prošetali, ovako se mogao javiti i putem Skypea. Na stranu sad to što Lalić nije osobit govornik i što mu je, kao i svakom pametnom čeljadetu, neugodno tako stojećki unedogled reklamirati sam sebe... S druge strane kamere vjerojatno stoji Koraljka Kirinčić, jer je poslije nema u drugom kadru, koji je pripao Nuhanoviću...
Udrugom kadru bijaše dakle novost Zoran Ferić, književnik i srednjoškolski profesor hrvatskoga jezika i književnosti, koji je netom izabran za novoga predsjednika Hrvatskog društva pisaca.
Ferić je glasovit po svojim bizarnim romanima i novelama, napučenim čudnim marginalcima i nekonvencionalnim seksualnim dogodovštinama, osvježenima ironijom, obrnutom psihologijom, te je i više nego zahvalan sugovornik kao eto novopečeni “dužnosnik”...
Međutim Nuhanović, odjeven u radnu uniformu rezervista JNA, jedva da je načeo, pošto je obrnuo sva pitanja protokolarna i srednjoškolska (“Što ste?”, “Zašto ste?”, “Kako ste?”), najzanimljiviju temu: klerikalne katoličke udruge oglasile su novoizabranog predsjednika HDP-a za literarnog pedofila, čija zbirka novela “Anđeo u ofsajdu” mora hitno biti izbačena iz lektire školske tinejdžerske.
Od općenite lamentacije piščeve kako je cijela lektira zapravo popis isprva sumnjivih ili zabranjenih knjiga, zar ne bi bilo intrigantnije javno evocirati bizarne prizore iz tih Ferićevih duhovitih i zabavnih noveleta, iz čekaonice za testiranje na AIDS, s dječjeg pogreba, školskog zahoda ili iz lječilišta?
Sam Ferić pojavio se u studiju odjeven kao kakav provincijski šef općine, u plavoj majici na kragnu i u sivom sakou, pa su njih dvojica djelovali kao izbjeglice iz pasivnih krajeva, koji ne mogu privući pozornost niti najupornijih voajera televizijskih...
Ukratko, emisija koja bi trebala privući čitanju kakve nove, mlađe potencijalne čitatelje koji masovno, kako konstatira Ferić, ne kupuju knjige, od njih ih odbija nemilice. Ako je književnost ovoliko nezgrapna i siva koliko je ova emisija, onda je bolje da je nema.