Kad se davne 1972. uputio u svoju slavonsku avanturu, pišući putopis o potrazi za naftom u plodnoj i bogatoj ravnici, Matko Peić nije ni sanjao da će njegova Slavonija (rođen je u Požegi) postati tužno mjesto općeg bijega, odumiranja i propadanja u zemlju divnih, malih gostionica u kojima se sladio hranom i pogledom na djevojke. Jer njegovo “Crno zlato” brekti erotikom teško zamislivom u današnjim zakopčanim vremenima, ma koliko se hvalili svojim naprednim razmišljanjima. Od mlade Ciganke što se pere na izvoru, do cijele horde “snajki” koje vješaju rublje pred kućama, do tajanstvenih šetačica šumama, Peić ne prestaje slaviti žensko tijelo i slavonsku zemlju.
Što se u međuvremenu dogodilo s “crnim zlatom”, znamo, uglavnom ništa, osim što se pojavila štura vijest o tome kako će se neka respektabilna tvrtka njime baviti, no Peićeva Slavonija spominjala se često prošloga tjedna, naime, kroz prvi autentični hrvatski seks-skandal. Bilo bi to i zabavno, da promatrače nije deprimirala pozadina tih erotskih prizora. Naime, luksuzni hotel. Da nepoznat netko, tko je možda požeško-slavonski zastupnik, prebiva u tako silnom bogatstvu, u hotelu u kojem je cijena noćenja i do devetnaest tisuća kuna, pogodilo je one koji još preživljavaju u Slavoniji mnogo više od mogućnosti da konzervativni muž ima ljubavnicu. Jer, muškaraca u gaćama nagledali smo se u nebrojenim sličnim skandalima, primjerice u Americi, gdje se svako malo pojavi neki bludni senator ili guverner ili pretendent na mjesto predsjednika, a Donaldu Trumpu takve stvari čak i nisu naškodile na njegovom putu do Bijele kuće, kojim je kročio sigurno poput Dorothy prema Smaragdnom gradu Čarobnjaka iz Oza.
Dapače, gledajući ga tako virilnog, poneki je glasač možda i zavidljivo uzdahnuo, jer stari, očito, zna sa ženama. “Seks-tekstanje” i slanje vlastite pojave u gaćama SMS-om na razne adrese, uništilo je politički put ne jednog respektabilnog muža, kao i ovisnost o prostitutkama. Neki pamte konzervativnog premijera Johna Majora, koji je smislio kampanju “Back to Basics” čija je svrha bila promicanje tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, a propala je kad su njegovi ministri, pa i on sam, razotkriveni u seksualnim skandalima.
Major je tako priznao četverogodišnju izvanbračnu vezu, nakon koje se njegova politička karijera polako otopila i pretvorila u višedesetljetnu mirovinu s mnogo kriketa i prijatelja. Seksualni skandali mogu biti veseli onima koji ih promatraju, ma koliko kobni bili protagonistima, odlično buše napuhana ega i lažne stavove, pa se uglavnom smatraju vrhunskom zabavom. No, kad je osumnjičen za prekomjerni seks pritom smješten u skupocjeni mizanscen, a gradovi i sela njegove županije tope se i nestaju poput imaginarnog sela iz “Šume Striborove”, on poprima neki gorak, nimalo seksi zadah. Jer Slavonija već odavno nije vrckavi toponim iz Peićeve proze, nema čak ni minulo dostojanstvo iz proze jednog Stanka Andrića, ona je jednostavno - tužna.
Kad putujem njome, bude mi teško. I bez ekološke tragedije Slavonskog Broda, u koji se udala Ivana Brlić-Mažuranić (tada se zvao Brod na Savi), nema tu previše smijeha ni razumijevanja za spodobe u bijelim gaćama pred ogledalima. Međunožja mladih ljubavnica mnoge bi mogla oraspoložiti, ali ne one čiji je grad u posljednja dva desetljeća praktički prestao postojati, bez obzira na to što je oko njega vinorodni kraj. Demografska katastrofa najopipljivija je kad prolazite pustim selima kojima je nekoć putovao Peić i kad se jedna napuštena kuća s okućnicom nastavlja na drugu, nigdje dućana, nigdje restorana. U takvom kraju čak ni seksom nabijena priča ne može isprovocirati smijeh, jer nema se tko smijati. Nema više dokonih koka što čupkaju travu u Peićevoj prozi, ni šutljivih kobila, niti “laveža malih kerova”, kojih se prisjeća Matoš, rođen u Tovarniku. Čak i u nastanjenim, osvijetljenim mjestima lako je osjetiti tugu o kojoj govorim. Stoga seks-skandal ostavlja samo gorak okus u ustima, što je šteta, jer prvi je takav u analima naših skandala.