Ako je točno da su predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković u igri da postanu novi predsjednici Europske komisije (EK), to je vijest na koju bi trebali biti ponosni. Ovakva mala zemlja, mlada članica EU, a daje čak dvoje kandidata za najvažniju funkciju u Europi. Nije to mala stvar i svakako je priznanje Plenkoviću i Grabar-Kitarović.
Ali, postoji tu jedan “ali”. Osobito za Plenkovića, koji bi sasvim sigurno dobro obavljao funkciju predsjednika EK i bio puno bolji izbor od Grabar-Kitarović.
Problem je u onome što bi ostavio iza sebe, kakvu Vladu i kakav HDZ. Pogled na Plenkovićevu političku ostavštinu nije isti iz Bruxellesa i Hrvatske. Gledan iz prijestolnice EU, HDZ djeluje sasvim solidno, pogotovo ako se uspoređuje, recimo, s mađarskim Fidesom. Kao premijer, Plenković iz bruxelleskog kuta ne djeluje loše. Tamo će vidjeti statistiku po kojoj je Hrvatska smanjila javni dug i nezaposlenost, povećala rast BDP-a te poboljšala kreditni rejting.
No, kada se promatra iz Zagreba, Požege, Rijeke ili Slavonskog Broda, vidi se da HDZ pod Plenkovićevim vodstvom nije postao umjerena demokršćanska stranka desnog centra. U stranci i dalje postoji snažan otpor prema Plenkovićevoj politici, što se vidjelo i po angažmanu HDZ-a na europarlamentarnim izborima.
Nadalje, HDZ je ostao klijentelistička stranka koja koristi vladajuću poziciju da bi u javne službe uhljebila svoje članove, rođake i kumove. To najviše osjete građani u manjim mjestima, koji nerijetko svjedoče da su bez stranačke iskaznice HDZ-a nekonkurentni za cijelu paletu radnih mjesta.
A svi dobri statistički pokazatelji imaju svoje naličje. Manja je nezaposlenost, ali najviše zato što se iselilo oko 200.000 ljudi. U Plenkovićevu mandatu plaće su porasle za nešto više od 700 kuna, ali smo po platežnoj moći na predzadnjem mjestu u cijelom EU, a po režijama u krugu najskupljih zemalja. Kilogram trešanja u Zagrebu košta 40 kuna, što znači da će prosječni roditelj s prosječno 700 kuna većom plaćom promisliti prije negoli djeci kupi pola kilograma.
Na kraju, posreći li se Plenkoviću da bude izabran za predsjednika EK, što će ostaviti u Banskim dvorima? Čak četiri ministra, od kojih je jedan potpredsjednik Vlade, muljaju s imovinskim karticama i iz sumnjivih razloga skrivaju imovinu.
Nakon prometne nesreće i vožnje bez valjane vozačke dozvole ministrica Gabrijela Žalac je skrivala da njezin suprug vozi 50.000 eura vrijedan Mercedes E klase u vlasništvu tajkuna Jollyja. Ministar Goran Marić je pokušao sakriti vrijednost ljetnikovca u Živogošću, ministar Tomislav Tolušić stvarnu površinu nove kuće u Virovitici koju je gradilo poduzeće s kojim je poslovao dok je bio župan, a ministar Lovro Kuščević, kojemu su dvije tvrtke propale, kaže da, hvala Bogu, ima toliko nekretnina da nije čudno što je jednu zaboravio upisati u katastar.
Nikoga od tih ljudi Plenković nije smijenio, sve ih je štitio i sve ih je spreman ostaviti na pozicijama i otići u Bruxelles.
A što se predsjednice Grabar-Kitarović tiče, ako je točno da je u igri za šeficu EK, to pretpostavlja da je na tu temu razgovarala s nekim od vodećih ljudi Europske pučke stranke, pa imamo logično objašnjenje zašto ne odgovara na pitanje hoće li se kandidirati za još jedan mandat na Pantovčaku. Ako je u igri za EK, onda joj je Pantovčak rezervna opcija.