Najavom povećanja plaća svim državnim službenicima za 6,12 posto premijer Andrej Plenković nije zadovoljio sindikate, koji su odgovorili da nastavljaju štrajk, ali je riješio dva druga, njemu važnija problema.
Prvi se svodi na to da je time primirio HNS, koji je prijetio izlaskom iz koalicije ako se u proračunu za iduću godinu ne podigne stavka za plaće učitelja i profesora, te tako otklonio realnu opasnost prijevremenih izbora. HNS-u je reforma školstva pitanje političkog preživljavanja i nisu mogli pristati da nastavnicima plaće rastu za svega četiri posto. Prijevremeni izbori daleko su im bolja opcija nego da stigmi izdaje koalicijskih partnera s kojima su išli na izbore dodaju još izdaju nastavnika. HDZ-u pak nipošto ne trebaju prijevremeni izbori do kojih bi došlo zato što Vlada nije željela povisiti plaće učiteljima.
Što se HDZ-a i HNS-a tiče, ovo je win-win situacija u kojoj ni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić više nema manevarski prostor za bildanje mišića na premijeru i sukobe s ministricom obrazovanja Blaženkom Divjak.
Drugi cilj koji je Plenković postigao najavom da će svim zaposlenicima javnih službi u idućoj godini povećati plaće za 6,12 posto je preventivni. Ovim obećanjem sa saborske govornice unaprijed je izbio argumente za pritiske i štrajkove drugih javnih službi, poput policije, koje smatraju da im treba povećati primanja. Jasno je, dakle, da Plenković ne želi prijevremene izbore, nego ih planira provesti u redovnom roku koncem iduće godine.
Povećanje plaća u tri vala, svaki put po dva posto, i to u jednakom postotku svima u javnim službama, potvrđuje ono što se ionako moglo pretpostaviti - da će svi potezi koje Vlada bude vukla 2020. godine biti podređeni izborima. Odluka da se svima u jednakom postotku podignu plaće govori da Vlada nema prioritete koje će rješavati u zadnjoj godini mandata, nego želi da pred izbore svi državni službenici osjete da im se novčanik nešto podebljao, pa da zadovoljniji izađu na birališta i poklone povjerenje Vladi koja je zaslužna za nešto bolji standard.