Novinari bi, u principu, trebali zadržati emocionalnu distancu kad pišu o nekoj temi ili događaju. U suprotnom, dolaze u opasnost identificirati se s, recimo, osobama o kojima pišu, čime prestaju biti objektivni i, najčešće, više racionalno ne sagledavaju činjenice.
Međutim, nemoguće je ostati nepristran kada se spoje strašna ljudska tragedija i tragična sudska neljudskost. Kao u slučaja, tada 39-godišnje, Siščanke koja je puna tri mjeseca bila izložena fizičkoj, psihičkoj i seksualnoj torturi u logoru Kerestinec ratne 1992. godine.
Hrvatski su je vojnici tijekom zatočeništva više puta silovali, pržili strujom, tukli, zastrašivali, tjerali da pleše gola, stavljali joj vreću na glavu, pištolj u usta, a oštricu noža pod vrat. Općinski građanski sud napokon je presudio u njezinu korist pa joj - kao pravičnu naknadu za višestruka silovanja i mučenje elektrošokovima - dodijelio mizernu odštetu.
Tek malo više nego da je u prometnoj nesreći doživjela malo težu ozljedu vrata ili da je čelnica udruge u kojoj ne vole homoseksualne parove pa da je tužila novinare koji su je kritizirali.
Ovdje je sud prepolovio žrtvin zahtjev za odštetu u visini 100.000 kuna, presuđujući da je taj iznos previsok nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja i orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade.
“Konačište ratnih zarobljenika” zvao se logor u Kerestincu, gdje su neki pripadnici HV-a zvjerski mučili zarobljene žene i muškarce, onako kako su se američki vojnici iživljavali nad iračkim zarobljenicima u Abu Ghraibu. S tom razlikom da su se bahati američki tamničari još fotografirali sa svojim žrtvama, za razliku od sadista iz Kerestinca, koji su mlatili i silovali, ali to nisu dokumentirali.
Dati silovanoj, prebijanoj, ljudski višestruko poniženoj osobi bijednu odštetu čin je kojim ismijavate njezine patnje. Na određen način to je produžetak torture, s time da su negativci u prvom činu bili uniformirani pojedinci, a u ovom, završnom, to je država, kroz pravosudni sustav. Čudno da joj nisu naplatili boravak u “konačištu” jer, ipak, to je - prema Hrvatskom jezičnom portalu, “jednostavan ugostiteljski objekt u kojem se može prenoćiti (konačiti)”.