IZA KULISA

Vučić ne dolazi, a to odgovara i Plenkoviću, i Kolindi, i Vučiću

REUTERS

Nije ni došao, a već je otišao. I usput propisno izvrijeđao neljubazne domaćine, otprilike tako se može opisati odustanak Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, od dolaska na zagrebački skup Europske pučke stranke (EPP), čiji će domaćini biti hrvatski premijer Andrej Plenković i HDZ.

“Pojedini krugovi u hrvatskom društvu ne mogu naviknuti na snažniju ulogu Srbije i na činjenicu da se Srbija ekonomski podiže, a i politički nije više na koljenima”, poručio je Vučić u pismu Josephu Daulu, predsjedniku europskih pučana i demokršćana. Pa dodao kako on nije nimalo strašljiv, ali ne želi svojom prisutnošću i najavljenim čitanjem petominutnog referata dodatno kvariti međudržavne odnose, a onda i položaj Srba u Hrvatskoj.

Ne znamo što misli Joseph Daul, ali prilično smo sigurni da je Vučićeva poruka izazvala veselje u Banskim dvorima i, još više, u Predsjedničkom uredu. Ne onaj dio u kojem baca drvlje i kamenje na Hrvatsku i Hrvate, a sebe opisuje mirotvorcem poput Mahatme Gandhija i pape Franje, nego tamo gdje kaže da ga ovaj put Zagreb vidjeti neće. Sada svi mogu biti sretni: Kolinda Grabar-Kitarović, kojoj njezin srpski pandan na početku predsjedničke kampanje treba koliko kamenčić u cipeli, Plenkoviću još manje jer svakodnevno trpi napade zdesna, a sve ovo je odlično došlo i Vučiću kako bi se u srpskoj javnosti još jednom predstavio kao važna faca europske politike.

Da smo teoretičari urote, bili bismo uvjereni da je sada pojačan intenzitet telefonskih razgovora srpskih i hrvatskih dužnosnika, koji se međusobno čestitaju uz veseli zaključak “E, jesmo ih…” I barem jednom su svi zadovoljni, Srbi jer imaju vožda s karakterom, a Hrvati jer je spriječena agresija iz susjedstva u obliku čitanja referata na skupu EPP-a.

U stvarnosti, sve je to žalosno. Baš sve. I infantilne reakcije ovdašnjih političara, i u vlasti i u opoziciji, koji se dižu na stražnje noge na svaki spomen Srba i Srbije, kao i već stvarno iritantna Vučićeva gluma. Svima spomenutima nasušno treba netko za svađu. Ali, nisu krivi oni nego javnost, koja i dalje glasa za takve političare.

Izdvajamo