Veliki japanski arhitekt Arata Isozaki, široj publici po svoj prilici najpoznatiji po Muzeju suvremene umjetnosti u Los Angelesu te koncertnoj dvorani na napuhavanje koju je oblikovao 2013. s Anishom Kapoorom za potrebe turneje po dijelovima Japana stradalima u tsunamiju 2011., dobitnik je najvažnije arhitektonske svjetske nagrade, Pritzker.
Na odabir njegova zanimanja utjecalo je mjesto rođenja. Naime, rođen je u mjestašcu Ōita i kada mu je tek bilo četrnaest godina, bombardirani su Hiroshima i Nagasaki.
“Kada sam bio dovoljno velik da razumijem svijet, moj je rodni grad sravnjen sa zemljom.
Put oko svijeta
Preko obale, atomska je bomba bačena na Hirošimu, bile su samo ruševine, nije bilo arhitekture, građevina, niti grada. Bile su samo barake i skloništa koja su me okruživala. Tako da je moje prvo iskustvo arhitekture bila praznina arhitekture, i počeo sam razmišljati kako bi ljudi mogli ponovno izgraditi svoje domove”. Želio je, potom, upoznati čitav svijet, i do tridesete je godine deset puta obišao zemaljsku kuglu. Sve je to utjecalo na njegovu kasniju arhitekturu.
“Želio sam osjetiti život na različitim mjestima, posjetiti islamski svijet, sela daleko u planinama Kine, metropole u Americi. Čitavo sam se vrijeme, pri tom, pitao, što je arhitektura”, prisjeća se laureat nagrade. Među njegovim su najranijim radovima iz šezdesetih oni nastali u rodnom gradu, Ōiti, među mnogima istaknimo gradsku knjižnicu.
Kako je karijeru započeo u poslijeratno doba, trebalo se neprekidno prilagođavati, kako je svjedočio: “Rješavali smo različite probleme i nismo mogli pronaći jedinstveni stil. Promjena je postala konstanta. Paradoksalno, postao je to i moj vlastiti stil” rekao je 87-godišnji arhitekt.
Inače prvi mu je učitelj bio Kenzo Tange, nama najpoznatiji po obnovi Skoplja nakon potresa. Radio je muzeje i u gradovima Gunma i Fukuoka, nakon čega ga pozivaju u Los Angeles, gdje osamdesetih godina radi Muzej suvremene umjetnosti.
Ostali radovi ovog umjetnika su: Palau Sant Jordi u Barceloni sagrađen 1992. za Ljetne olimpijske igre, Kulturni centar Shenzhen u istoimenom gradu, Allianz Tower u Milanu, Qatar nacionalni centar, Koncertna dvorana u Šangaju i mnogi drugi.
Urbanistički rad
Bavi se i urbanizmom, česta su tema njegova istraživanja najnoviji razvoj gradova u Kini i na Srednjem istoku. Pomaže mladim arhitektima koje afirmira kada prepozna nešto njemu blisko u njihovu rukopisu, a bavio se i filozofijom, vizualnom umjetnosti, čak i filmom, tijekom svoje bogate karijere.
Stephen Breyer, inače američki sudac, koji je ove godine presjedao dodjelom nagrade, rekao je: “Isozaki je pionir u promišljanju činjenice da je arhitektura istodobno globalna i lokalna. Gradeći svoj arhitektonski opus, učio je od čitavog svijeta”.