MEŠTROVIĆEV PAVILJON

Povijest objekta koji je mamio različite političke sustave da ga koriste za manifestaciju svoje moći

Bruno Konjević / CROPIX

Barbara Vujanović

Intrigantna izložba pod naslovom “Meštrovićev znak u Zagrebu: 80 godina Meštrovićeva paviljona” može se pogledati sve do 3. ožujka u Mletačkoj ulici

Izložba “Meštrovićev znak u Zagrebu - arhitektura: 80 godina Meštrovićeva paviljona” krajem prošle godine otvorena je u Atelijeru Meštrović, gdje će se moći razgledati  do 3. ožujka.

Autorica izložbene koncepcije i kustosica izložbe je Barbara Vujanović koja je izložbu osmislila kao nastavak istraživanja koje je počela radeći na knjizi “Meštrovićev znak u Zagrebu”.

Obilje materijala 

U toj je knjizi obradila Meštrovićevu zagrebačku spomeničku i arhitektonsku baštinu te, njegova djela u muzejima i crkvama.

Na izložbi se može vidjeti povijest građevine, i to kroz vizualne instalacije u izvedbi umjetnika Ivana Marušića Klifa.

Prikazuju se sve faze u kojima je Meštrovićev paviljon doživio različite prenamjene i promjene: Dom hrvatskih likovnih umjetnika (1938. - 1941.), džamija (1941. - 1945.), Muzej narodnog oslobođenja/Muzej revolucije naroda Hrvatske (1949. - 1991.), Dom Hrvatskog društva likovnih umjetnika (1993. - danas).

- Koncepciju postava potpisuje Filip Beusan koji od početka sudjeluje u razvijanju projekta, dok je za dizajn opreme izložbe i kataloga zadužen Damir Gamulin. Riječ je o sjajnoj ekipi suradnika koji su pridonijeli svojim znanjem, kreativnošću i pogledima na temu. Meni je bila želja tu iznimnu količinu informacija i vizualnih svjedočanstava spojiti u izložbeni narativ koji na sažet, interaktivan i atraktivan način poziva na nove razgovore o ovoj vječnoj temi zagrebačke, hrvatske i svjetske arhitekture i urbanizma - pojašnjava Barbara Vujanović.

Materijal koji je prikupila za knjigu o Meštroviću bio je, napominje, polazište češkoj povjesničarki arhitekture Venduli Hnídkovoj, koja sudjeluje u ovom izložbenom projektu, za pisanje njezina teksta o nastanku i posebnostima Meštrovićeva paviljona. Osim toga, Vujanović je sakupila i mnogo fotografija iz Hrvatskoga povijesnog muzeja, Muzeja grada Zagreba, Hrvatskoga društva likovnih umjetnika, Instituta za povijest umjetnosti te privatnih arhiva.

 

Okrugla obljetnica

- Fotografije je, i to one vezane uz okupljanja, druženja oko paviljona tijekom proteklih desetljeća, prikupljao i Klif. Rezultat je golem mozaik vizualnih informacija koji svjedoči o promjenama, političkim aproprijacijama, o prihvaćanju i shvaćanju građevine od strane građana. Jedno i drugo refleks je simboličke i formalne specifičnosti Meštrovićeva paviljona - kaže Vujanović i dodaje:

- Povod za izložbu je okrugla obljetnica, 80 godina je prošlo od podizanja Doma hrvatskih likovnih umjetnika, pa se logički nametnulo da se nakon objave knjige prvo posvetim baš paviljonu. No, on doista zaslužuje neprestano vraćanje i valorizaciju upravo zbog posebnosti njegova izgleda i funkcioniranja, intrigantnosti specifične arhitekture i povijesti, koja podrazumijeva nekoliko prenamjena.

Je li ijedna druga zgrada u Zagrebu imala takvu burnu povijest, pitamo je, a ona bez imalo oklijevanja kaže da nije. Tijekom povijesti je mamila različite političke sustave koji su je koristili za manifestaciju svoje moći, pojašnjava. Prva je bila prenamjena u džamiju, a potom u Muzej revolucije.

- U poslijeratnom razdoblju, i zbog građevine same i zbog Planićeve intervencije - umetanja prilaza i fontane, ovaj su prostor prepoznali građani, poglavito mladi, koji su se tu rado spontano okupljali. No, građevina je ponajprije mjesto predstavljanja hrvatske i međunarodne umjetnosti. Taj izložbeni prostor intrigira domaće i svjetske umjetnike koji vrlo rado sučeljavaju svoja djela s Meštrovićevim. Građevina ima istaknuto mjesto u povijesti hrvatske i svjetske arhitekture, zagrebačkoga urbanizma, ali i opće, građanske memorije - ističe Vujanović.

Narušavanje originala

Svaka je intervencija narušila originalni autorski potpis Meštrovića i suradnika, ističe. Tako je prenamjena u džamiju zadirala u interijer i eksterijer i nepovratno je narušila postojeće instalacije. Kad je potom pretvoren u Muzej revolucije, došlo je do redefiniranja prostora, premda se isticalo kako je sve to demontažno.

- No, opet ako izuzmemo početni impuls nametanja, svaka je intervencija imala određene zanimljivosti. Paradoksalno, koliko su promjene narušavale bit paviljona, toliko su je, u kontekstu njezine univerzalnosti, potvrđivale, odnosno naglašavale su simboliku i funkcionalnost arhitekture, koje se zasnivaju na kompleksnoj strukturi, stilskom slogu i načinu uklapanja u postojeće urbano tkivo - pojašnjava Vujanović.

Premda se prostor danas naoko ne razlikuje bitno od originala, promjene su ipak značajne.

- Iznutra je narušena infrastruktura, promijenjeni su ulazi i komunikacija unutar izložbenih prostora. Zazidan je, vjerojatno, reljef kralja Petra I. Oslobodioca koji je bio postavljen iznad ulaza u glavni izložbeni prostor, kao kompromisno rješenje, jer je građevina izniknula, djelomično, iz projekta spomenika tom kralju. Mimo spomenutih preinaka, valja istaknuti da je prilikom čišćenja fasade 1986. godine električnom brusilicom dokinuta karakteristična raznolikost obrade vanjskog plašta - ističe Vujanović.

Izdvajamo