“Da nije bilo rata, vjerojatno bih se uljuljkao u svakodnevicu”, riječi su kojima mi je svojedobno Stanko Abadžić obrazložio svoje fotografske početke.
Naime, kao dvadesetogodišnjak zaposlio se kao prevoditelj s njemačkog, u Borovu u Vukovaru. Stigla je i obitelj, svakodnevica je malo- pomalo uzimala svoje. No, odlaskom iz ratnog područja, prvo u Njemačku, gdje boravi u nekoliko gradova, pa potom u Prag, sve se mijenja. Abadžić odlučuje svoju mladelačku preokupaciju pretvoriti u stalan posao.
Posveta sinu
Od tada je prošlo godina, osim Praga snimao je i Pariz, Berlin, Istanbul, Zagreb... Što na izložbama, što u monografijama, proteklih smo godina gledali prizore iz ovih gradova u Abadžićevoj interpretaciji. Sve je svoje fotogr...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....