Ugledni povjesničar umjetnosti Zvonko Maković na svome profilu na Facebooku objavio je tekst u kojem se referira na neke od aktualnih društvenih događanja. Tekst koji je naslovio "Crno", u dogovoru s profesorom Makovićem prenosimo u cijelosti.
"Prije par dana čitao sam intervju s jednim od vođa hrvatske radikalne desnice Marija Radića, šefa DOMiNO-a. Iskreno, nisam baš pratio njegove političke istupe, ali znam da stranka kojoj je na čelu ima minoran postotak glasačkoga tijela. Pa ipak, da pročitam taj razgovor ponukao me je naslov intervjua – „U vlast ulazimo odmah samo ako dobijemo resor kulture“. To izjavljuje upravo ultimativno političar kome građani odbijaju dati iole pristojniji broj glasova. Njemu, a pri tom nije usamljen, znači mnogo sektor koji poznajem malo bolje od drugih sektora, naprosto stoga što u kulturi aktivno sudjelujem gotovo 60 godina i što to sudjelovanje ima neke ne baš zanemarive rezonancije. Koji dan prije ovog intervjua pojavila su se izvješća s jedne press konferencije u kojoj su se skupili ljudi koji militantno podupiru jednog pjevača, a svakoga tko im ne povlađuje, ili im ne daj bože otvoreno kontrira, proglašavaju nepoćudnim. Izrodom. Neprijateljem naroda! Kojeg to naroda? Onoga koji je po njihovim kriterijima jedini dobar. Pravi. U toj koliko vulgarnoj, toliko i militantnoj tiradi jedan od najglasnijih promotora pjevača prijeti gradonačelniku Zagreba i poručuje kako grad kome je na čelu itekako „ZARAĐIVA“ od pjevanja njegova pjevača. Da „zarađiva“?! Naravno da je u toj nepismenoj paljbi prva na udaru kultura. Štoviše, kultura je ona prijelomna točka koja ovoj zemlji, ovoj naciji daje navodno identitet, a taj identitet mora biti skrojen po njihovu uzoru. Točka! Nema diskusije. Kuš!
Ovi su me ispadi podsjetili na ličnost jednog hrvatskog generala. Štoviše, pjesnika i generala koji se već desetljećima ne oglašava, a početkom 1990-ih je bio sveprisutan. Zove se Ivan Tolj. Povod zašto sam ga se sjetio je bizaran. Krajem 1994. održan je u Pragu Međunarodni kongres PEN-a. Kolegica Sibila Petlevski i ja bili smo službeni predstavnici RH, a na kongresu je bio veći broj naših članova koji su pratili rad. Da podsjetim, bilo je to vrijeme kada je trećina hrvatskog teritorija bila pod okupacijom, vrijeme u kome se rat rasplamsao i izvan Hrvatske u susjednu BiH, vrijeme u kome se neke zemlje bivše Jugoslavije nisu priznavale, jer se govorilo o građanskom ratu itd, itd. Bilo je teško sročiti dokument kojim je Hrvatski PEN tražio međusobnu suradnju na području kulture među zemljama bivše zajedničke države. Slovenija, Bosna i Hercegovina, Makedonija i kolege s Kosova su svesrdno podržale naš prijedlog, a jedina koja se tome žestoko suprotstavljala bila je improvizirana zajednica koju su činile Srbija i Crna Gora i prozvana Saveznom Republikom Jugoslavijom. Rasprave na kongresu bile su žive, ružne, nimalo jednostavne, ali je prijedlog hrvatske delegacije na plenarnoj sjednici prihvaćen jednoglasno. Srbi su bili prisiljeni prihvatiti ga i, shodno tome, priznati legitimitet države čiji su dio držali pod okupacijom.
I prije nego što smo stigli u Zagreb, dežurni su nas državni mediji proglasili izdajnicima, jer pružamo ruku okupatoru. To što je taj okupator morao progutati knedlu i dati suglasnost prijedlogu što ga je dala delegacija države koju oni nisu priznavali, to je bilo potpuno nebitno. Tim zadriglim domoljubima, kako su si tepali, bila je odiozna pomisao da se može s nekim surađivati na području kulture. Činjenica da je trgovina oružjem, naftom i sličnim važnim sadržajima odlično funkcionirala među zaraćenim stranama tijekom svih ratnih godina, apsolutno je bila nevažna. Zna se tko je u tome profitirao.
Sibila Petlevski i ja, kao službeni delegati na kongresu, bili smo izrodi, nepoćudni, anti-Hrvati, jugoslavenčine i što sve ne. A sada nastupa general-pjesnik Ivan Tolj. Urednica i voditeljica jedne TV kuće Hloverka Novak-Srzić pozvala me je da joj budem gost u jednosatnoj emisiji. Problem je bio što joj je trebao i netko tko će mi u toj namještenoj igri parirati, ali se vrlo teško našlo takvih, da bi se na kraju sjetila Tolja. Tolj Ivana. On je u zakazano vrijeme došao odjeven u vojničku uniformu koju nije skidao i sav važan sjeo meni nasuprot. Voditeljica je postavljala pitanja, ja sam odgovarao, a general je nešto lupetao što smisla nije imalo. Na poticaj voditeljice postajao je sve militantniji i počeo mi se obraćati bahato, ističući da dobro zna koga se poziva na takve kongrese. One koji izdaju hrvatske interese itd. itd, a da pojma nije imao što je uopće međunarodni kongres najmoćnije svjetske književne udruge. Gledao sam ga sa smiješkom i pitao a koga bi, recimo, on volio vidjeti da zastupa Republiku Hrvatsku, možda sebe? Da, da, svakako, odgovorio je mrtav ozbiljan. Pitao sam ga pa bi li onda došao na međunarodni kongres PEN-a u Prag, ili bilo gdje u svijetu, ovako lijepo uparađen u vojničku uniformu. Naravno da bih, odgovorio mi je general mrtav ozbiljan.
Ovi koji danas prave liste izdajnika i nepoćudnih ne nose još vojničke uniforme s epoletama i generalskim kapama. Međutim, način kako percipiraju Hrvatsku, štoviše hrvatsku kulturu koju ultimativno žele pod svoju kontrolu ne razlikuje se puno od načina kako je to svojedobno u svojoj pjesničkoj glavi percipirao Ivan Tolj. Crno li nam se piše….?"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....