LAUSANNA - Ruski avangardni umjetnik Aleksandar Rodčenko ne samo da je bio odličan fotograf, već je bio i vrstan gimnastičar i plivač i uživao je u sunčanju. Svakoga je dana radio vježbe pokreta koje je razvio ruski liječnik Amokhin, a tablicu s vježbama imao je obješenu na zidu u svojoj spavaćoj sobi. U potrazi za dobrim sportskim kadrom često bi odlazio na stadion moskovskog Dinama ili na krov studentskog doma u četvrti Lefortovo, a s krova Povijesnog muzeja svojom je Leicom snimao parade. Sportska fotografija za njega je bila puno više od puke dokumentacije događaja i pokazao je da se sport i sportaše može fotografirati i drukčije: u najnapetijim trenucima, koristeći neobične perspektive i moderne tehnike montaže.
Nikada prikazani
Ovo je zabilježio Aleksandar Lavrentiev, moskovski povjesničar umjetnosti i unuk slavnoga umjetnika, koji je neke od fotografija svoga djeda posudio Olimpijskom muzeju u Lausanni za izložbu “Ruska avangarda i sport”. Olimpijske igre u Sočiju bile su povod za izložbu koja kroz radove umjetnika avangarde iz 20-ih i 30-ih godina istražuje sport u Sovjetskom savezu. Kustos izložbe je François Albera, profesor filmske povijesti i filmske estetike na Sveučilištu u Lausanni, a mnogi od ovih radova nikada nisu bili prikazani.
Bez tradicije
U carskoj Rusiji sportska tradicija gotovo da i nije postojala. Uz iznimku nekih muških pripadnika aristokracije, koji su se, slijedeći svoje zapadnoeuropske ili američke uzore, bavili elitnim sportovima kao što su mačevanje, jahanje i tenis, široke narodne mase nisu imale naviku prakticiranja sportskih aktivnosti. Oktobarska revolucija to je iz temelja promijenila. Cilj je bio ukinuti privilegije u društvu, a sukladno krilatici “Sport za sve”, odjednom su diljem zemlje nastajali sportski kompleksi i bazeni, a ljudi su se počeli sastajati na kolektivnoj jutarnjoj gimnastici u parkovima, na sportskim festivalima i paradama. Sport je postao i sastavni dio školskog programa, a u masovni sport prvi put bile su uključene i žene.
- Te široko rasprostranjene aktivnosti bile su promovirane pod imenom fiskultura (“fizicheskaya kultura”). Fizička aktivnost bila je u središtu svakodnevnog života, no važno je naglasiti kako u mladoj sovjetskoj državi sport nije bio shvaćan kao kompeticija, već kao zabava - objašnjava mi muzejska kustosica Anne Chevalley dok zajedno razgledavamo izložbu.
Novi čovjek
Sport je bio i sastavni dio modernizacije zemlje, a modernizacija svakodnevnog života zahtijevala je i sudjelovanje umjetnika. I u umjetnosti je - kao i u sportu - postojala želja za radikalnom promjenom kako bi se uzdrmala konvencionalna hijerarhija. Ne samo da je društvo trebalo biti besklasno, već se i u umjetnosti smatralo da ne trebaju postojati razlike između slikarstva, oblikovanja tekstila, arhitekture, teatra, plesa, filmske umjetnosti... Plakati, brošure i magazini propagirali su “novog čovjeka”, a avangardni umjetnici aktivno su sudjelovali u razvoju te kampanje i tako igrali ključnu ulogu u modernizaciji nacije. Među prvima koji su u svom radu prihvatili sportske teme bili su Aleksandar Rodčenko i njegova supruga Varvara Stepanova, koji se potpuno predaju duhu Revolucije.
Fotografija parade na Crvenom trgu Aleksandra Rodčenka iz 1936.
Aleksandar Rodčenko pripadao je ruskom konstruktivističkom krugu i postepeno je napustio slikarstvo u korist fotografije. On i njegovi suvremenici ( Nikolai Kubejev, Fedor Antonov, Georgi Zelma, Aleksander Deineka...) često su fotografirali skupna vježbanja u moskovskim parkovima, a omiljeni su im bili i širokokutni kadrovi tijekom vrlo popularnih parada, koje su se održavale na igralištima, stadionima ili na Crvenom trgu, a na kojima je sudjelovalo na tisuće sportaša.
Rodčenko se 30-ih godina sve više fokusira na pokret i tada nastaju serije njegovih “skokova”: slika skakače uvis, skakače s motkom ili skakače u vodu. Istovremeno, Stepanova dizajnira dresove za sovjetske sportaše koji ne ispunjavaju samo praktičnu, već i estetsku funkciju, a Kazimir Maljevič sportaše prikazuje kao figure bez lica ili krajnje shematiziranih lica, što je bilo suprotno režimu koji traži prikaz čovjeka heroja.
Poster Spartakijade Gustava Klucisa
Česte su i fotomontaže koje su sadržavale provokativne i političke poruke. Najčešće su se koristile za izradu postera, poput onih za Spartakijade, a svojim fotomontažama posebno se proslavio Gustav Klucis.
Idealistički koncept
Umjetnost nikada nije bila tako usko povezana sa sportom kao u doba avangarde. Doduše, taj idealistički koncept ni u SSSR-u se nije dugo zadržao. Staljinovim dekretom uveden je 1932. socrealizam kao službena državna umjetnost i više nije bilo mjesta za avangardističke eksperimente. A najkasnije 1952., kada su prvi put nastupali na Olimpijskim igrama u Helsinkiju, i Sovjetski Savez etablirao se kao sustav orijentiran isključivo na vrhunska dostignuća.