IZLOŽBENA 2019.

NAJBOLJE IZLOŽBE U 2019. Uvrštavanje Borisa Bućana u stalni postav MoMA-e obilježilo je hrvatsku likovnost

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 28.12.2019. u 22:43

Zagreb, 251119.
Jezuitski trg.
Obilazak izlozbe grupe Zemlja.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Damjan Tadic / CROPIX

Godinu 2019. obilježilo je više važnih događaja za hrvatsku likovnost.

Boris Bućan uvršten je u novi stalni postav njujorškog Muzeja moderne umjetnosti. Bućan je, inače, prvi hrvatski autor u stalnom postavu znamenite MoMA-e. A novi su postav američki mediji dočekali u pravilu hvalospjevima, stizale su pohvale na rad osoblja muzeja na čelu s ravnateljem Glennom Lowryjem. Kritičar The New York Timesa napisao je da je MoMA napokon “živuća institucija 21. stoljeća, a ne spomenik zastarjeloj povijesti”. Fotografkinja Marina Paulenka, koja je kod nas pokrenula festival fotografije Organ Vida, došla je na čelo prestižnog fotografskog festivala međunarodne reputacije smještenog u Amsterdamu, Unseen. Meštrovićeva je skulptura “Napuštena” oborila sve rekorde, prodana je na aukciji koja se odvila u pariškom Christie’su za 331.000 eura. Inače, sve je više prodajnih izložbi kod nas, osvješćuje se i taj dio likovnog sektora.

Bilo je i nekoliko gafova, primjerice, Muzeju Mimara nije trebala izložba naziva “Picasso: otkrivajući remek-djela”. Naime, još se ne može sa stopostotnom sigurnošću tvrditi jesu li dva djela koja su izložili djela španjolskog umjetnika, no sigurno se može tvrditi da to nisu remek-djela.

Svjetsku je scenu, među ostalim, pred sam njezin kraj obilježio rad Maurizija Cattelana, talijanskog enfant terriblea, koji je cinično, no slikovito, ukazao na stanje na tržištu umjetnina danas te je bananu zalijepio sivim ljepilom i to prodao za 120.000 eura po komadu. Cattelan je rad nazvan “Komedijaš”, naime, prodavao u tri edicije na poznatom sajmu umjetnina Art Miami. Svijet je izgubio velikane fotografije, Roberta Franka i Petera Lindbergha.

A ovo je naš izbor izložbi za proteklu godinu.

1. Umjetnost i život su jedno: Udruženje umjetnika Zemlja 1929. - 1935. (Klovićevi dvori, Zagreb)

Zagreb, 251119.
Jezuitski trg.
Obilazak izlozbe grupe Zemlja.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Damjan Tadic / CROPIX
 

Petar Prelog, koji je autorski predvodio izložbu grupe Zemlja, izvrstan je stručnjak. Doduše, nedostaje mu životnija interpretacija pojedinih ličnosti koje su obilježile ovu iznimno životnu umjetničku grupu. Unatoč tome, s nizom suradnika postavio je izložbu koja je prvi put interpretirala Zemlju nakon gotovo pola stoljeća. Grupa umjetnika i arhitekata snažne političke orijentacije vruć je krumpir i dandanas u društvu u kojem vladaju jake ideološke podjele. Bili su lijevo orijentirani, nacionalno i socijalno osviješteni, željeli su umjetnost približiti masama. Prilika je to, a izložba se produljuje i u sljedeću godinu, da se uživo vide neka djela koja godinama, desetljećima nismo vidjeli. Primjerice, od Krste Hegedušića, glavne i kultne ličnosti Zemlje, na izložbi su “Rekvizicija”, jedna od simptomatičnih slika razdoblja, koja prikazuje oduzimanje imovine seljacima od represivnog državnog aparata, potom “Rapsko kupanje”, “Sigetečki bokci”... Poslastica su i slike Ivana Tabakovića, Otona Postružnika te ostalih zemljaša.

2. Ikonografija grada II (1950. - 2000.+), Vizije grada (Moderna galerija, Zagreb)

 

Trebalo je punih devet godina kustosu Moderne galerije Željku Marciušu da napravi nastavak hvaljene izložbe Ikonografija grada I, koja je 2010. izazvala toliki interes publike da se nekoliko puta produljila. Prethodna je izložba bila datirana do 1950., a nova interpretira suvremenija likovna djela. Mrlju na izložbu bacila je činjenica da Jasmina Krpana nisu pitali slaže li se s time da izlože njegovu fotografiju s Azrina koncerta koju je snimio za Polet. Iako fotografija jest iz privatnog vlasništva uglednog kolekcionara, trebali su nazvati i Krpana, poštovati njegova autorska prava. Ako izuzmemo slučaj Krpan, izložba posvećena gradu jedna je od svakako najzanimljivijih ove godine, potrebno vam je nekoliko sati ako poželite sve na njoj vidjeti. Ima nekoliko zanimljivih dosjetki, paralela u postavu, primjerice čistačica u interpretaciji umjetnice mlađe generacije Snježane Ban, izložena je uz poslijeratnu fotografiju Mladena Tudora s motivom čistačice koja gleda u Picassovu sliku u Modernoj galeriji. Marciuš je izložbu kontekstualizirao kroz više poglavlja, kao što su Pop grad, Čovjek u gradu, Rat u gradu, Grad kao sudbina...

3. Poslanica, Denis Butorac (Galerija f8, ADU, Zagreb)

 

Rad Denisa Butorca zapazila sam prvi put kada je izložio seriju fotografija “Homesick”. Ta je serija ispripovijedala priču o mladom umjetniku koji se, odrastajući u Slavoniji, nije mogao nositi s kolinjem i prizorima koje ono nosi sa sobom iako se to od njega, kao najstarijeg djeteta u obitelji s četvero muške djece očekivalo.

Podsjetimo, prikazao je u seriji “Homesick” aranžirane snimke ubijenih, obješenih životinja, iznutrica po kojima lete muhe, kostura glava, krvavih krpa, očerupanih kokoši i sl. Rad “Poslanica”, ciklus za koji je dobio i nagradu “Marina Viculin”, nastavlja se na “Homesick”. Izložio ga je u galeriji novijeg datuma koja pripada Akademiji dramskih umjetnosti f8, a u kojoj često gledamo zanimljive izložbe mladih talenata, studenata fotografije s ADU. Tema je izložbe bio umjetnikov obračun s uvriježenim poimanjem muškosti kakvo je postojalo tijekom njegova odrastanja u Slavoniji i u njegovoj obitelji, kroz medij fotografije i autobiografske zapise.

4. Neka jedu kolače? (Umjetnički paviljon, Zagreb)

Jasminka Poklečki i Branko Franceschi, kustoski udruženi, priredili su jednu od najzanimljivijih tematskih izložbi ove godine, onu na temu hrane. Na jednoj su strani Umjetničkog paviljona bili izloženi oni radovi koji simboliziraju obilje, a na drugoj oni koji simboliziraju bijedu. Mogli su se vidjeti instalacija Brace Dimitrijevića, crno-bijele fotografije Ivana Posavca našle su se tik uz Račićev Portret majke i djeteta i sl.

5. Skulpture i radovi na papiru, Tony Cragg (Palača Milesi HAZU, Galerija umjetnina Split, Galerija Kula, Split)

 

Ne čini mi se da je toliko odjeknulo u široj javnosti gostovanje britanskog kipara sa stalnom adresom u Njemačkoj Tonyja Cragga. Što je šteta jer je riječ o jednom od najvažnijih europskih umjetnika. Od kipara koji za sebe kaže da ga zanima emocionalna kvaliteta umjetnina, moglo se na čak tri splitske adrese pogledati četrnaest skulptura i pedesetak crteža, među kojima su “Velika glava”, “Točka pogleda”, “Jest, nije”... U Split je došao angažmanom Duje Mrduljaša koji vodi Galeriju Kula. Cragg inače živi u Wuppertalu, u njemačkoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija, gdje na golemom imanju ima atelje i zapošljava nekolicinu pomoćnika kako bi mu pomogli u produkciji njegovih često golemih skulptura.

6. Zatvaranje kruga, Arsen Roje (Galerija umjetnina Split)

Arsen Roje veliko je otkriće, ime koje je prethodno bilo praktički nepoznato u domaćoj povijesti umjetnosti. U poslijeratno se doba bavio pop-artom, što je bila rijetkost na ovim prostorima. Nije se mogao uklopiti u sustav, spakirao je kofere i otišao prvo u Pariz, potom u New York, pa Los Angeles. Kustosi su ove izložbe Branko Franceschi i Ješa Denegri, u suradnji sa slikarovom udovicom, povjesničarkom umjetnosti Jasenkom Roje. Roje se bavio i filmskim plakatima. Napravio je plakat za Altmanova filma “M.A.S.H.” i za “Casanovu” Federica Fellinija. Naglasak ove izložbe bio je njegovu posljednjem ciklusu “Body Parts”, uvećanim naslikanim dijelovima tijela.

7. Svijet bez mjere, Zoltan Novak (Muzej suvremene umjetnosti)

 

Na početku godine, na izložbi koju je nazvao “Svijet bez mjere” Zoltan Novak publici je pokazao trideset novih slika, među kojima su “Kuda idu divlje svinje”, “Susjedi”, “Nepomirljivi”, “Zločinačka organizacija”, “Vijesti”, “Diavolo in me”, “Čopor”, “Stanica”, “Borba”, “Ludi Štefek”, “Surogat”, “Poluljubavnici”, “Mahnitost”. Valja nabrojati naslove jer dovoljno govore o preokupacijama ovog slikara. Ovaj je umjetnik stasao u vremenu nesklonom slikarstvu; počeo je prikazujući odnos čovjeka i grada, kroz siluetu noćnog šetača s cigaretom koji sve to promatra, svojevrsni umjetnikov alter ego. Poslije je često prikazivao osjećaje nelagode, ignoriranja, nasilje i sl. Ovaj profesor na Likovnoj akademiji rijetko izlaže, a sam će reći da ne slika ljude više u prvom licu, nego u trećem. Platna su većinom golema, na naslovnoj je slici, dugačkoj više od šest metara, bilo stotinjak likova. Izložba je vrhunac njegove karijere.

8. Dvije sobe, Grgur Akrap (Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb)

Zagreb, 140519.
Slikar Grgur Akrap pred prvu samostalnu izlozbu Dvije sobe koja se otvara sutra u MSU.
Na fotografiji: slike s izlozbe.
Foto: Dragan Matic / CROPIX
Dragan Matic / CROPIX
 

Muzeju suvremene umjetnosti često se zna prigovoriti da se slabo bavi mladim, suvremenim autorima, što je dobrim dijelom i točno. Slikar mlade generacije Grgur Akrap izložbu je “zaslužio” tako što je dobio nagradu Stručnog vijeća MSU-a na 51. zagrebačkom salonu, gdje je prethodno izlagao. Akrap je tehnički vješt slikar, njegove su slike višeslojne, rukopis drugačiji od ostatka scene. U svojim se radovima, među ostalim, bavi pitanjima epigonstva danas u umjetnosti, time kako društvo percipira umjetnike, odnosom medija i društva i sličnim...

9. Izložba s više naslova, Vlado Martek (Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka)

Rijeka, 110311.
U rijeckom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) otvorena je izlozba Volume collection, kustoski projekt Nemanje Cvijanovica koji okuplja grupu avangardnih i suvremenih umjetnika ciji su umjetnicki koncepti predstavljeni ili realizirani u obliku knjige. Na slici: detalj s izlozbe, rad Vlade Marteka.
Foto: Tea Cimas / CROPIX
Tea Cimas / CROPIX
 

Nije se jednom pisalo kako je Vlado Martek, svojedobno član Grupe šestorice koja je obilježila umjetnost sedamdesetih godina, zaposlen u knjižnici, a umjetničkim se radom bavi u “slobodno vrijeme”. U intervjuu koji smo vodili u povodu izložbe u Rijeci, u okviru projekta EPK 2020., a u suradnji s Mestnom galerijom Ljubljana, sam mi je na to pitanje o radu u knjižnici odgovorio da je, dobivajući plaću, bio slobodan i nije bio prisiljen krenuti u komercijalne vode. Vjerujem da je time dovoljno rečeno. Kustosice su izložbe Alenka Gregorič i Ksenija Orelj. Martek je, naime, rekao da želi viđenje svojeg opusa očima mlađe generacije, i tu je dobro pogodio, pružile su, uistinu, svjež, drugačiji pogled na stvaralaštvo ovog autora, pjesnika i filozofa prema diplomi.

10. Retrospektiva, Antun Masle (Umjetnička galerija Dubrovnik)

Dubrovnik, 121219.
Igor Zidic, povjesnicar umjetnosti, teoreticar i kriticar, autor je retrospektivne izlozbe Antuna Masle u povodu 100. obljetnice slkarova rodjenja u umjetnickoj galeriji Dubrovnik.
Foto: Tonci Plazibat / CROPIX
Tonci Plazibat / CROPIX
 

Kustos izložbe Antuna Masle je Igor Zidić, koji se opusom ovog umjetnika bavi još od 1968. godine. Kada se netko više od pola stoljeća bavi nekim umjetnikom, jasno je da poznaje njegov opus u tančine. Na naše pitanje može li se ponuditi novo čitanje opusa dubrovačkog umjetnika, odgovorio nam je da se izložbom ne bi niti bavio da ne misli da može. I, uistinu, u suradnji s kćerima prerano preminulog umjetnika Brigitom i Dolores, a u povodu stote obljetnice umjetnikova rođenja, Zidić je na izložbi pokazao mnoge radove koje prethodno nismo imali prilike vidjeti. Simbolika, animalizam i pitanja smrtnosti samo su neke od tema ovog umjetnika koje su tumačene na ovoj izložbi na drugačiji način.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo