U galerijskom su prostoru postavljena dva ogledala. Spaja ih rukohvat kakav se koristi kada uz stepenice. No, njih ovdje nema, a na rukohvatu su ispisane rečenice poput "All This Magic Moments", "The Magic is Gone"... Valja ih pratiti, napisane su određenim redoslijedom. Uz jedno su ogledalo i razbijeni komadići pivske boce na kojoj piše "Helles, njemačko svijetlo pivo". Na drugom su naljepnice na kojima su ispisane riječi "Pain" te "Anxiety".
Saša Tkačenko, beogradski umjetnik koji živi u Zagrebu, autor opisanog rada, objašnjava mi da je ovo mjesto na izložbi na kojemu će se ljudi suočiti sami sa sobom, vidjeti tko su. Odnosno, ogledalo je autoportret onoga koji se promatra, no s velikom dozom napetosti, osobito tamo gdje su razbijene boce.
Gledam se u ogledalo i na svom licu vidim tek umor, iza mene je dug dan...
I u svojim drugim radovima Saša Tkačenko propituje bol i nemir, a na kraju izložbe bit će predstavljena i njegova knjiga o tome naslovljena "Anxiety artist book". Objašnjava mi da koristi natpis "Helles, svijetlo pivo" na njemačkom, no kako gotovo svi prvo pomisle na englesko govorno područje pa ih taj izraz asocira na riječ "hell". Taj ga dualitet zanima i inače, baš kao i potreba društva da nam nametne da uvijek budemo dobro, nasmijani, da se prikriju eventualna depresivna stanja. Zanimljivo, u posljednje se vrijeme pojavilo i nekoliko knjiga hrvatskih književnica o ovoj temi, a kritika hvali hrabrost i književni stil Lidije Deduš.
Strah od nepoznatog
Radovi ovog umjetnika mogu se vidjeti na skupnoj izložbi "Stranger Danger" u Galeriji Trotoar u Zagrebu, a naslovljena je prema Tkačenkovu radu. U izlogu galerije, naime, postavljen je neonski natpis na kojemu su ispisane ove riječi. Riječi "Stranger" i "Danger" se prepliću, izmjenjuju jedna s drugom. Razgovaramo o strahu od nepoznatog koji priziva ovaj rad, a koji se u suvremenom društvu možda i najjače očituje, rekla bih, u odnosu dijela građana prema strahu od drugog, od ljudi druge kulture. Kustosica izložbe Natalija Paunić kaže mi da je njoj, pak, prva asocijacija na taj strah od nepoznatog sve što se događalo tijekom pandemije i teorija zavjere koje su uslijedile. Navedene imenice citat su iz promišljanja Vladimira Nabokova o nedaćama individualizma, čitane u današnjem kontekstu. No dok su se neke Nabokovljeve riječi u vrijeme kada je djelovao mogle činiti naprednima i liberalnima, njegove šovinističke izjave (na primjer njegova "sumnja" u sposobnosti književnica) otkrivaju drugo lice njegove osobnosti.
Potom su na zidu odnosno na papiru naslikani Kurt Cobain, odnosno Johnny Rotten (Sex Pistols), ljudi koji su se suočavali sa svojom slavom, njezinim licem i naličjem. Umjetnik prepušta crtež umjetniku Marku Obradoviću koji ga izvodi po njegovim uputstvima. Priča je to o suradnji te o prepuštanju kontrole nad vlastitim radom.
Riječ je o gostovanju beogradske galerije suvremene umjetnosti Eugster II Belgrade koju vodi Jan Eugster. Nisam našla baš mnogo informacija o njemu, iz Švicarske je, a u jednom je intervjuu rekao kako u Srbiji, a potom i šire na području bivše Jugoslavije, vidi veliki potencijal u suvremenoj umjetnosti. Zanimaju ga teme koje govore o današnjem duhu vremena, a životna mu je prekretnica bila knjiga "Suddenly This Overview" autora Petera Fischlija i Davida Weissa.
Uz Tkačenka, izlažu i Vuk Ćuk te Julija Zaharijević. Vuk Ćuk ne ograničava se na jedan medij, on izlaže i skulpturu, kinetičku i statičku, instalaciju, crtež, digitalnu umjetnost i slikarstvo. Kustosica tumači da su njegove teme gubitak kontrole nad vlastitim online postupcima i podacima, konačni burnout izazvan neprestanom online prisutnošću. No, Vuk Ćuk se bavi i naizglednim luksuzom. I onim što nam je donio kapitalizam. Njegovi se radovi sastoje od sakupljenih, neobičnih, masovno proizvedenih predmeta kupljenih uglavnom posredstvom Ali-Expressa. Položeni na pod galerije raspoređeni su u ritualne oblike koji umjesto kružnica čine smajliće. Za mnoge je od njih teško zamisliti da ikome mogu koristiti, to su neke plastične igračke, kosturi dinosaura, imitacija cigareta, cvijeće, igračke za psa... Njegove instalacije čine miniroboti, umjetno krzno, svjetiljke, plastične igračke, pijesak... U jednom je intervjuu rekao da mu je predmet zanimljiviji što je apsurdniji.
Izobličena sofa
Publici koja prati likovnu scenu u Srbiji poznat je i njegov rad "Imamo Los Anđeles kod kuće", inspiriran internetskim memom (Me: Mom, can we have LA? Mom: We have LA at home). Riječ je o parodiji na društveni status koji se nosi, fotografira, stavlja na društvene mreže, kupuje, prodaje, ali koji se najmanje živi. Simbolika palme jedan je od važnijih segmenata ovog rada, kao i luksuz, gradske vile, bazeni, automobili, dizajnerski predmeti...
Julija Zaharijević izobličuje prepoznatljiv uzorak sofe Chesterfield, poznati vizualni simbol koji često povezujemo s patrijarhalnim shvaćanjem uspjeha, bogatstva ili ljepote. Raspored dugmadi više ne slijedi poznati uzorak koordinatne mreže nego stvara novu formu. Ona je punila ta platna, obradila ih te slikala po njima.
Izložba beogradskih umjetnika veliko je osvježenje na sceni, na kojoj je već sada lako predvidjeti što će tko napraviti, nedostaju nam nova imena koja će mijenjati art. Umjetnici su to koji definiraju duh vremena.
S obzirom na to da se mnoge galerije i muzeji, gradski ili državni, obnavljaju nakon potresa ili ako su oštećeni na drugi način, izgubljeni u kadrovskim previranjima, mi koje zanima duh vremena, suvremena umjetnost, moramo se okrenuti galerijama koje su otvorene privatno. U četverolistu su i Galerija Kranjčar i Lauba te najnovija, Zen Contemporary Art Gallery.