Kad je početkom srpnja orkanska mikroćelija poharala zapadne splitske kvartove, na putu se pijavice slijedom nesretnog slučaja našao i jedan klasik hrvatske modernističke arhitekture. Nakon dvadesetak minuta meteorološkog bjesnila, stadion Poljud arhitekta Borisa Magaša, sagrađen za Mediteranske igre 1979., izgledao je žalosno.
Olujni bijes oštetio je ionako zapušten stadionski krov, iščupao dobar dio tada inovativnih leksanskih ploča te pričinio štetu koja se u ovom trenutku procjenjuje na tri milijuna eura. I prije srpanjskog orkana Poljud je bio u lošem stanju i iziskivao je hitru obnovu. Nakon orkana ta je obnova postala zaista urgentna.
Ali onog časa kad je olujni vjetar dodatno oštetio Poljud, nad "lešinom" su se pojavili i "lešinari". Jače no ikad do sada u medijima su se počeli pojavljivati tekstovi u kojima novinari i nazovi-stručnjaci predlažu da se oko Magaševa poljudskog stadiona prestanemo džaba truditi. Prema tim zamislima, stadion u poljudskoj uvali naprosto bi trebalo srušiti, a na njegovu mjestu sagraditi drugi, novi, bez atletske staze. Ta ideja - o rušenju Poljuda - isprva je bila tek domislica nekoliko subinteligentnih novinara velikog lokalnog splitskog dnevnika.
Tu ideju su, međutim, nakon posljednjeg oštećenja iznenađujuće olako počeli prihvaćati i brojni navijači Hajduka te nešto ozbiljniji i pametniji kolege iz sportskih redakcija. Zamisao o tome da se Magašev Poljud ruši u posljednjih je desetak dana iznenađujuće ušla u mainstream. Tome je uvelike kumovao i novi gradonačelnik Splita koji je očito nepripremljen za novi posao (a posao mu je odsad, trebao bi to konačno shvatiti, donošenje odluka). On je, naime, odluku o Poljudu - prebacio građanima (?) rekavši da će se o sudbini Poljuda odlučiti referendumom?!
Bio bi to skandal
S obzirom na to da je ta ludorija iznenađujuće ozbiljno penetrirala i u srednjostrujaške medije, potrebno je još jednom podsjetiti na neumoljive činjenice i tvrdu realnost.
Ta realnost je ova. Ne, poljudski stadion nije moguće rušiti. Ne, o sudbini kulturno-povijesnih spomenika ne mogu građani odlučivati referendumom. A čak kad bi nekim čudom tog referenduma i bilo, čak kad bi nekim čudom konzervatori pojeli vlastiti šešir i s Magaševa klasika skinuli zaštitu, rušenje bi Poljuda bilo i nacionalni i međunarodni skandal. To bi bio skandal ne mnogo drukčiji i ne mnogo manji no što je bio skandal kad su 2001. talibanske afganistanske vlasti minirale divovske kipove Buda u Bamijanu.
Da bi se razložila ova tvrda realnost, treba se vratiti na početak priče. A taj početak priče ne počiva na dojmu ni na uvjerenju, nego na činjenicama. A ta je činjenica da je Magašev stadion iz 1979. najvažniji arhitektonski spomenik u Splitu sagrađen nakon Dioklecijanove palače. Split, dakako, obiluje rimskom arhitekturom koja je prvorazredna i stoljećima privlači stručnjake. Ali od antike do 1979. po svojoj je arhitekturi Split nevažan provincijski grad.
Gotička i renesansna arhitektura u Splitu nije izuzetna. Split ima samo jednu vrhunsku baroknu palaču, Milesi, ali to je palača kakvih svaki mletački sestriere ima tri. Split nema namjenski izgrađenu katedralu, nema dvorce, nema velebne palače. Najistaknutiji arhitektonski reperi Splita su jedan katedralni toranj iz kasnog 19. stoljeća i jedan historicistički trg koji kopira Veneciju. Od Dioklecijana i ranog 4. stoljeća do danas, u Splitu je izgrađen samo jedan "landmark" koji je doista svjetski arhitektonski klasik. Taj klasik je Magašev Poljud. Nije stoga čudo što je stadion riječkog arhitekta imao zapaženo mjesto i na velikoj izložbi jugoslavenske arhitekture u MOMA-i u New Yorku.
Ukratko: ideja da se sruši Poljud jednako je onkraj zdravog razuma i realiteta kao ideja da se, iz tko zna kakvih razloga, sruši, recimo, Peristil.
Trajna zaštita
Tu arhitektonsku vrijednost prepoznali su i hrvatski konzervatori. Pritom treba reći da su hrvatski (a još pogotovo dalmatinski) konzervatori jako suzdržani, ako ne i neprijateljski nastrojeni prema arhitekturi nastaloj nakon 1945. Što zbog konzervativnog ukusa, što zbog ideoloških averzija, konzervatori su u Dalmaciji izrazito neskloni štititi modernizam druge polovine 20. stoljeća, a u rijetkim slučajevima kad su nešto zaštitili (poput Hotela Jadran u Tučepima ili plućne bolnice u Krvavici), to je bilo nakon duge borbe lokalnih i nelokalnih aktivista. S Poljudom, kao rijetkom iznimkom, nije bilo tako. Stadion je glatko i bez premišljanja 2015. dobio zaštitu koja je sada trajna. Čak ni splitski konzervatori - inače obožavatelji fejk pasatizma, lažnih kulica i kamenih popločanih fasada - nisu mogli nijekati jedinstvenu izuzetnost Poljuda.
Ukratko: Poljud je zaštićen kao kulturno-povijesni klasik, i to trajno. Dio naših neobrazovanijih novinskih kolega sad olako predlaže da se "zaštita skine". No to nije baš tako kako oni zamišljaju. Isti konzervatorski odjel koji je prethodno 2015. napisao elaborat u kojem je obrazložio zašto Poljud treba štititi sad bi morao napisati novi elaborat u kojem bi obrazlagao da su sve što su 2015. napisali zapravo bile trice i kučine. Teško je zamisliti koji bi konzervator sročio taj dopis a da mu obraz ne otpadne i da ostane profesionalno živ. O tome se, kao i inače o zaštiti spomenika, ne odlučuje ni na kakvom referendumu. O tome odlučuje autoritet struke.
Druga je mogućnost da skidanje zaštite predloži vlasnik objekta, a to je Grad Split (valjda, kao rezultat "referenduma"). Čak i tada za tu bi odluku dvotrećinskom većinom trebalo glasati Vijeće za kulturna dobra, gremij staraca u kojem sjede najistaknutiji hrvatski konzervatori i kunsthistoričari. Teško je zamisliti da bi itko od njih riskirao profesionalnu difamaciju i prezir kolega time što bi digao ruku za takav kulturocid. Jer nema uopće sumnje da bi nastala fertutma. Krene li stvar doista prema obaranju zaštite, to bi izazvalo neumitnu cehovsku reakciju Društva i Komore arhitekata, Društva povjesničara umjetnosti, međunarodnih udruga, njujorške MOMA-e. Splitske vlasti i hrvatska ministrica kulture doista bi se našli u situaciji da ih se uspoređuje s talibanima koji ruše Bamijan.
Dakako, takav je scenarij u nekom dalekom, distopijskom scenariju teorijski moguć. Takvo bi što bilo moguće samo onda ako bi nova splitska HDZ-ova vlast preko HDZ-a pritisnula ministricu kulture (dakle, stranačku kolegicu), a ona potom jednom po jednom savijala ruke članova Vijeća za kulturna dobra, tjerajući ih da se profesionalno osramote zbog stranačke direktive. Takvo što ne bi bilo nečuveno. Konzervatorska služba u Hrvatskoj jest u dobroj mjeri osobna prelatura ministara kulture, izvršna vlast na tu službu ima prekomjeran i toksični utjecaj. Ministrica kulture mogla bi se potruditi da taj utjecaj upotrebi da bi se Magaševo remek-djelo sravnilo.
Ali ako bi stvar krenula u tom smjeru, to više ne bi bio problem samo za konzervatorsku i arhitektonsku struku. To bi postao problem i za one koji žude za nekim novim stadionom: a to su navijači Hajduka.
Naš Hajduk
Dio onih koji ovih dana preko novina drukaju za rušenje Poljuda su i moji kolege novinari koji su članovi i simpatizeri udruge Naš Hajduk - dakle, udruge kojoj i sam ponosno pripadam. Udruga NH nastala je pred petnaestak godina kao front otpora stanju u nogometu.
Cilj je udruge bio promijeniti stanje u nogometu u kojem su dominirali gazde, klijentelizam, politički voluntarizam, stranačko-politički patuljci. Udruga je od početka zagovarala depolitizaciju, stručnost i poštovanje procedure bez zakulisnih stranačkih rikverca. Tu borbu i dalje vodi, i dalje taj rat nije dobila.
Stoga je jako zabrinjavajuće da dio mojih istomišljenika iz NH na drugom području društva zagovara upravo onakve "operacije" protiv kojih se u nogometu srčano i s pravom bore.
Zagovara da jedan stranački čovjek po partijskoj liniji pritisne stranačku kolegicu ministricu, a da bi ona pritisnula struku da preinači do tog trenutka tvrdo neupitno mišljenje struke i da poništi zaštitu važnog spomenika arhitekture. Ta bi cijela operacija, čak i kad bi do nje došlo, bila u pravom smislu, zaista, šukerovsko-mamićevska. Želi li takvo što i jedan navijač Hajduka zaista?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....