Ne znam kakav slikar, no Vlaho Bukovac bio je dobar pisac. Njegovi su memoari svakako više od argumentacije za vlastitu slikarsku praksu. Žive slike i pripovjedne tehnike pohranjene u njima nesumnjivo daju zamišljenoj galeriji Bukovčevih portreta dodatnu, svojevrsnu povratnu vrijednost, otvaraju ih po dubini pokreta kojim se naš neobični Konavljanin pola stoljeća kretao zamišljenim svijetom stare Europe, sve dok Veliki rat ne zatvori postaje njezine klasične figuracije. U vlastitu sam suzdržanost spram muzejske, izložbene platforme Bukovčeve kolorirane biografike počeo sumnjati kroz anegdotu s crnogorskoga dvora, kada je knjaz Nikola tražio načina kako da smanji ugovorene troškove vlastite dinastičke galerije, što ju je Bukovac u jednome dahu i potezu izveo. Slikar je knjaza dočekao u p...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....