ZANIMLJIVA IDEJA

PREDSTAVLJANJE PROJEKTA IVANE ĐULE 'Noćnu buku Staroga grada prevela sam u muzičku formu'

    AUTOR:
    • Tena Šarčević

  • OBJAVLJENO:
  • 08.11.2019. u 22:36

Dubrovačka Art radionica Lazareti će u subotu od 11 sati biti mjesto predstavljanja projekta “La musica di notte 2019. - Usred buke grada ili Ako si pošla spavat, sretno!” autorice Ivane Đule.

Rad se sastoji od audiodijela koji rekonstruira zvučnu sliku Staroga Grada u muzičku formu te od pisanog materijala, nazvanog “Dnevnikom nespavanja”, koji prati noćna snimanja. - Ovaj rad ima pozadinu u mojim prijašnjim interesnim područjima jer sam se tijekom studija dramaturgije izvedbe bavila Johnom Cageom i njegovom ‘Tišinom’, pa i sama radila projekt performativne tišine. I prije sam snimala s Lukom Vrbanićem, koji je i ovaj put sa mnom radio na projektu. Što god promatram, činim to kroz audioaspekt pa mi se učinilo logičnim i pokušati dočarati zvučnu sliku svojega grada - kaže nam autorica Đula.

U svojem rodnom gradu svake godine boravi dva mjeseca tijekom ljeta, a, kaže, nije mogla ne uočiti da su zvukovi koji njime dominiraju potpuno drugačiji od onih koje pamti iz svojega djetinjstva.

- Nekada se nije moglo spavati od tišine, a danas se ne može spavati od buke. Doduše, kažu da ako netko ne može spavati, vanjski utjecaji i nisu toliko važni, no kako sam i sama ‘nespavač’, nisam mogla ne primijetiti tu zvučnu promjenu - priča.

200 sati materijala

Iz tog je promišljanja krenuo njezin projekt, koji je provela u dubrovačkom Starom gradu. U dogovoru sa stanovnicima Staroga grada iz njihovih je stanova u zidinama snimala zvukove koji se čuju u njihovim domovima od vremena kad idu spavati pa sve dok se ne probude. Snimljeno je otprilike dvjesto sati materijala. - Uočila sam pojavljivanje istih zvukova, postoje određeni obrasci.

Tu su ljudski razgovori, često pijani, ima i vrištanja, čuju se klime, zvukovi iz restorana ili, pak, premještanje ili otvaranje kanti za smeće. Snimljeni materijal sam obradila pa sam ga inkorporirala s ‘La Musicom di Notte’, pjesmom koja je obilježila moje djetinjstvo, a koja je većini ljudi zapravo asocijacija na trubadure i Dubrovnik - kaže Ivana Đula i nastavlja:

- Htjela sam publiku potaknuti na razmišljanje o tome kako taj glazbeni klasik zvuči u današnjem kontekstu, je li moguće da ga mladić izvodi dragoj pod prozorom, može li draga uopće spavati i ima li to sve skupa smisao - tumači Ivana, pa dodaje da je klavirsku pozadinu, u kojoj se minimalno koriste najprepoznatljiviji dijelovi skladbe, izveo njezin 8-godišnji sin. - Sam si je uključio snimač i improvizirao. Uzela sam taj njegov originalni pokušaj, svidjelo mi se što je to autentično nastali komad - priča.

O tekstovnom dijelu svojega rada, “Dnevniku nespavanja”, kaže da se radi o njezinim intimnim bilješkama, poeziji u prozi. - To su zapisi o tome što se nespavaču odvija u glavi - kaže.

Njezin je rad odraz njezine impresije. U njemu se, objašnjava, nije bavila statistikom ili nekom vrstom mjerenja, no vjeruje da on svejedno ukazuje na postojanje određenog problema. - Dubrovnik se hrani od turizma, zbog čega ga ne možemo zanemariti, ali mi se čini da je sve prešlo granice ugodnog. Čini mi se da ne bih mogla toliko uživati u gradu da dođem u njega kao turist.

Ponuda u gradu je oskudna, a cilja se samo na brze novce i jeftini konzumerizam, što ni čovjeku ni gradu ne donosi satisfakciju, a što nije slučaj isključivo u Dubrovniku. Dok sam gledala i slušala turiste, često mi se činilo da je njima zapravo svejedno u kojem se gradu nalaze - priča Ivana.

Malo ljudi u centru

Njezino mišljenje dijele i ostali stanovnici stare gradske jezgre. - Ljudi u čijim sam kućama snimala su bili vrlo sretni što to radim, pogotovo stariji dio populacije. Malo je ljudi koji su ostali živjeti u centru grada, tamo su sada većinom apartmani ili hosteli.

I samoj mi je dom u tom dijelu grada, a moja je obitelj jedina koja je ostala živjeti u našoj ulici. Ispod nas je hostel, kao i iznad nas, zbog čega sam svjesna da većina ljudi kroz grad samo prođe, bez da mu nešto da ili od njega nešto i uzme.

Voljela bih da postoji balans u kojem bi se moglo spavati, u kojem bi grad bio centar kulture, umjetnosti, pa i turizma, ali u kojem on istovremeno ne bi bio banaliziran - zaključuje dramaturginja, koja najavljuje da će uskoro napraviti i zagrebačko predstavljanje svojega rada.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo