U jeku Drugog svjetskog rata, kada su njemačke vlasti formirale komisiju za oduzimanje umjetničkih djela, namjeravali su, u Beogradu, obići i kolekcionara i diplomata Pavla Beljanskog. Međutim, kolekcionara je o tome na vrijeme obavijestio slikar Nedeljko Gvozdenović koji je bio predložen za člana te komisije. Beljanski je reagirao inteligentno i na vrijeme - najvažnija je djela iz svoje kolekcije skrio u jedan sanduk koji je u podrumu zatrpao ugljenom, vrijedne je okvire sakrio na tavan, a na zidove je stavio trećerazredna djela manje važnih umjetnika europskog slikarstva. Komisija je, nakon razgledanja, zaključila da nemaju što raditi kod Beljanskog, ništa nisu uzeli, i zbirka je spašena.
Kolekcija novosadskog diplomata Pavla Beljanskog smatra se jednom od najboljih privatnih zbirki na području bivše Jugoslavije. Beljanski je imao profinjen ukus, a gotovo je sva djela kupovao od umjetnika koji su definirali epohu, i bio je s njima vrlo blizak, posjećivao ih je u atelijerima, odlazio im na izložbe. Upravo su tako neka od antologijskih djela završila u njegovoj kolekciji, kako tumači predsjednik Društva hrvatskih povjesničara umjetnosti Zvonko Maković, uz Jasnu Jovanov koautor izložbe "Kolekcija Pavla Beljanskog: Biseri moderne", koja se 19. studenoga otvara u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu. U Zbirci je 185 radova 37 umjetnika, na izložbi će se pogledati 80 djela tridesetero umjetnika. Neka od najvažnijih djela Spomen-zbirke Pavla Beljanskog iz Novog Sada otišla su prvi put izvan granica matične zemlje da bi se izložila u Zagrebu.
Zvonko Maković, predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i Jasmina Jakšić Šubić, kustosica spomen-zbirke Pavla Beljanskog (foto: Bruno Konjević / CROPIX)
Beljanski je, razmišljajući kao i većina kolekcionara na ovim prostorima, kupovao djela umjetnika koja su mu bila dostupnija: "Ako je rad koju sam nabavio uistinu Tizian i ako budem u mogućnosti nabaviti više tako dragocjenih slika, bit će to ipak uvijek fragmentarna zbirka", tumačio je kolekcionar, dodajući da je "svaka od slika koju je prikupio dio njegova života".
Jedna od tih životnih priča seže u 1923. godinu, kada je nastala slika Marina Tartaglie "Mladi diplomat". Jedna od najvažnijih slika u zbirci, koju ćemo također imati prilike vidjeti u Zagrebu, prikazuje samog Beljanskog, koji je u vrijeme nastanka portreta 31-godišnji činovnik u veleposlanstvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Beču. Susret umjetnika i diplomata u Beču, ranih dvadesetih godina, bio je važan za obojicu. Tartaglina je slika, kasnije, nagrađena, na Svjetskoj izložbi u Barceloni, i jedno je od važnijih radova tog umjetnika. A Beljanskom je poznanstvo s umjetnikom pomoglo da se odluči oko profila zbirke. Ranije je, naime, obilazio antikvarnice u Beču s tetom, više se fokusirajući na antikvitete.
Tartaglia je za diplomata tvrdio da ima besprijekoran likovni ukus, a naslikao ga je vrlo ozbiljnog, sa zemljanim tonovima, i ponekim akcentom crvene. Beljanski je nakon nastanka ove slike radio u jugoslavenskim veleposlanstvima više europskih zemalja te se, osim s Tartagliom, sprijateljio i s mnogim drugim umjetnicima. Najsretniji je, to ne čudi, bio kad je zbog službe boravio u Rimu, tridesetih godina prošlog stoljeća, jer se najviše mogao baviti svojom velikom strasti – umjetninama.
Postavljanje slike Save Šumanovića 'Doručak na travi' (foto: Bruno Konjević)
Pavle Beljanski rođen je u Velikom Gradištu 1892. u uglednoj vojvođanskoj obitelji, bio je sudionik Prvog svjetskog rata s nekoliko odlikovanja (s fronte se povlači zbog tuberkuloze) kasnije student prava na pariškoj Sorbonni. Diplomatsku je karijeru započeo 1919. u Ministarstvu vanjskih poslova na mjestu pisara prve klase u Kraljevskom poslanstvu u Stockholmu, gdje vrlo brzo postaje sekretar. A počeci ozbiljnijeg skupljanja umjetnina vrlo su blizu početku njegove diplomatske karijere, datiraju u rane dvadesete godine prošlog stoljeća. Poznat je, tako, datum kada je kupio sliku Vlaha Bukovca "Velika Iza", što je jedno od najvažnijih djela u kolekciji. Bilo je 18. ožujka 1929., na aukciji u hotelu Drouot u Parizu.
Za sliku se u početku natjecao i umjetnik Paja Jovanović, zadužen za kupnju umjetnina za Kraljevsku kolekciju u Beogradu, no vidjevši da se natječe i Beljanski, kolegijalno je povukao ponudu. Riječ je o slici koja je prvi put izložena na pariškom Salonu 1882. i tada vrlo mladom Bukovcu doslovce je promijenila život. Pariške su se novine otimale za umjetnikovu izjavu, a reprodukcije slike prodavale su se na ulici u tisućama primjeraka. Slika je bila inspirirana pulp novelom Alexisa Bouviera, rečenicom da se "Iza osvježena orijentalnim mirisima pružila gola i divna na crnom kadifu". Glavna protagonistica je kurtizana koju je pronašao u jednoj pariškoj kavani i doslovce se rasplakao moleći je da mu pozira. Taj je ženski akt predstavljao osvježenje u odnosu na uobičajene beživotne i konvencionalne aktove. Na izložbi u Umjetničkom paviljonu moći ćemo vidjeti i "Plavi izlog" Petra Lumbarde, "Baranjske vinograde" Petra Dobrovića, "Resnik" Nadežde Petrović, "Voće" te "Doručak na travi" Save Šumanovića... glavni dio zbirke, naime, čine djela iz tridesetih godina prošlog stoljeća, najviše je riječ o umjetnicima s područja Srbije i Hrvatske.
Inače, privrženost umjetničkim djelima mu je, posve slučajno, bilježe biografi Pavla Beljanskog, sačuvala život. Njegovi najbliži tijekom rata su se preselili u Svilajnac, moleći ga da se iz Beograda, koji je tada svakodnevno bombardiran, i on skloni kod njih. No, kolekcionar je odlučio ostati uz svoja djela. Svilajnac je bombardiran 1944. i upravo je kuća u kojoj je stanovala obitelj Beljanski pogođena, stradale su njegove dvije sestre, brat i njihove obitelji. Zbirku je, naposljetku i posvetio rodbini koju je izgubio u ratu.
Beljanski je svoju Zbirku darovao Vojvodini 1957., godinu dana prije umirovljenja, nakon čega je i sagrađena zgrada. No, nije uvijek sve išlo lagano. Pa tako, primjerice, kad su djela iz Zbirke pokazana, 1945. u Narodnom muzeju u Somboru, u dijelu političke javnosti izložba je negativno ocijenjena s objašnjenjem da djela nisu u, kako je tumačeno, "duhu nove socijalističke stvarnosti", a glavni su organizatori suspendirani.
Paralelno s ovom izložbom u Zagrebu, u Novom Sadu, nekoliko dana kasnije, 3. prosinca u Spomen-zbirci Beljanski otvara se izložba "Miroslav Kraljević i sljedbenici", a riječ je o djelima iz Moderne galerije u Zagrebu, među kojima je, primjerice, uz Kraljevićeve slike, i "Cinik" Vilka Gecana. Kustosi su Zvonko Maković i Biserka Rauter Plančić. Izložba u Umjetničkom paviljonu, pak, traje do 10. siječnja.