Prošli su tjedan u Zagrebu održane čak dvije aukcije. Ona u subotu bila je prva u Art salonu Zagreb te je najavljivana s velikom pompom.
Međutim, nikako ne treba zaboraviti kako je u ponedjeljak u Aukcijskoj kući Kontura također održana dražba umjetnina i to njihova 48. po redu. Iako je pamćenje u hrvatskoj kulturi izrazito kratko, zanemarivanje takvog kontinuiteta prilično je neodgovorno. Općenito, naša provincijalna potreba stalnog započinjanja ab ovo, u temelju je brojnih destrukcija, kolektivnih zaborava i lišavanja hrvatske kulture nekih vrijednih čimbenika, a tako destruktivno djeluje i ovo medijsko prešućivanje neprekinute aukcijske tradicije. Ipak, daleko smo od dramatičnih nadmetanja za umjetnine kakve možemo vidjeti u seriji “The Art of More”, ili filmu “Najbolja ponuda”. Subotnja aukcija je zato vrijedan i dobrodošao doprinos izrazito malenoj zagrebačkoj likovnoj sceni, te takve inicijative treba pozdraviti.
Aukcijama se određuje tržna vrijednost umjetničkih djela, koja su po svojoj prirodi individualna kreativna ostvarenja, te ih je kao takve teško objektivno procijeniti. Njihova cijena fluktuira, poput cijene dionica. Svaka registrirana prodaja, a aukcije jednim dijelom i postoje zbog te tržišne transparentnosti, jedna je vrijednost s obzirom na koju se procjenjuju ostala djela u ponudi. Međutim, činjenica je da vrijednosti slika mogu i pasti, bilo da je riječ o prezasićenosti tržišta, ili promjeni vrednovanja umjetnika u nekom trenutku povijesti. Brojne slike koje se (posebice u zadnje vrijeme) prodaju ispod cijene, prodaju se i ispod tezge, kako ne bi srušile cijenu drugim djelima istog autora. Rezultati dražbi koji se objavljuju javno sprječavaju ovu vrstu malverzacija.
Zanimljiv Kožarić
Što se tiče umjetničkih djela, u Konturi je na aukciji prodano sedam, a u Art salonu deset komada, ali postaukcijske prodaje su još u tijeku i očekuju se dobri rezultati. Među zanimljivostima u ponudi Art salona bio je jedan rad Ivana Kožarića. Riječ je o skulpturi “Unutrašnji portret”, iz 1958, bronci visokoj 140 centimetara.
Procjena je rada bila 25 do 30 tisuća eura, a nagađalo se da će skulptura postići puno veću cijenu, međutim, prodana je za početnu svotu od 26.000 eura. To je, recimo, znak da Kožarićeve “dionice” zasada ne rastu.
Bukovčeva manja slika iz pariških godina prodana je za 50.000 eura, čime je nadmašila procjenu od 30 do 35 tisuća, a kupoprodaja se može realizirati tek nakon što Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode definira status umjetnine. To pokazuje da Bukovac još uvijek solidno kotira u kolekcionara, čak i kada je riječ o manjem formatu. Posebno je i ugodno iznenađenje za naše oskudno tržište fotografije prodaja fotografskog portreta Johnnyja Štulića, velikog fotografa Ivana Posavca, za početnu vrijednost od 2000 eura.
Art Salon imao je u svojoj ponudi i namještaj i nakit, te je i tu zabilježio prodaju brojnih komada. Od zanimljivijih slika prodanih u Konturi, izdvojio bih Vidovićev gvaš “Interijer atelijera”, koji je prodan po početnoj cijeni od 3000 eura.
Umjetnost kao roba
Svaka javna prodaja djela nekog umjetnika na aukciji značajna je za ukupnu vrijednost njegova opusa. Iako to zvuči posve neromantično, na aukcijama je umjetnost tek roba koja se prodaje najboljem kupcu. Njezina specifična vrijednost, individualna je i ne mjeri se monetarno.