Nakon višemjesečne neizvjesnosti i pokušaja očuvanja, kultni toranj Nakagin u Tokiju koji je projektirao japanski arhitekt Kisho Kurokawa bit će srušen 12. travnja. Smješten u četvrti Ginza i izgrađen u samo 30 dana 1972. godine taj neobično koncipirani stambeni blok smatra se rijetkim primjerom japanskog metabolizma, avangardnog arhitektonskog pokreta koji je nastao nakon Drugog svjetskog rata s radikalnom novom vizijom japanskih gradova.
Iako se sam pokret pokazao utjecajnim, vrlo malo njegovih prijedloga je ikad bilo realizirano, što stambeni toranj Nakagin čini rijetkim primjerom filozofije grupe arhitekata koji su u njemu djelovali.
Jedno od najatraktivnijih djela suvremene arhitekture u Japanu koje neke podsjeća na gomilu mašina za pranje robe sastoji se od 144 tvornički izgrađene jedinice, kapsule, raspoređene oko dvije betonske jezgre od 11 i 13 katova. Svaka kapsula od 10 četvornih metara ima veliki okrugli prozor te posebno dizajnirane uređaje i namještaj - ugrađeni krevet, kupaonicu veličine avionskog toaleta, kompletno opremljenu kuhinju, klima uređaj i opremu, od audio sustava i televizora do telefona. Kapsule su dizajnirane kao sobe za smještaj jedne osobe dok su spojeni blokovi bili namijenjeni obiteljima.
Arhitekt Kurokawa - jedan od najmlađih predstavnika metabolizma - izvorno je predvidio da se kapsule tornja mijenjaju svakih 25 godina, no to se na žalost nije dogodilo i one su postupno počele propadati, a mnogi su stanovi sada prazni, korišteni za skladišta i uredski prostor ili se kratkoročno iznajmljuju entuzijastima arhitekture.
Godine 2007. udruga vlasnika izglasala je prodaju tornja investitoru koji ga je namjeravao srušiti i zamijeniti. No, tvrtka je podnijela zahtjev za bankrot tijekom recesije 2008. Uslijedile su idućih godina brojne peticije i kampanje koje su pozivale da se građevina zaštiti kao primjer japanske arhitektonske baštine. Međutim sve napore da se prikupi 2 do 3 milijarde jena (16 milijuna do 24 milijuna dolara) potrebnih za obnovu tornja i uklanjanje azbesta omela je pandemija te su se na koncu prošle godine vlasnici odlučili prodati zgradu. Ipak nije sve posve crno. Ako je vjerovati jednom od bivših vlasnika ići će se na to da se pokušaju sačuvati neke od kapsula. One bi se nakon demontaže, kako je pojasnio, trebale koristiti kao smještajne jedinice i muzejske instalacije. Do sada je stiglo oko 80 upita, a među zainteresiranim muzejima je i Centar Pompidou u Parizu.