Jedna od najpoznatijih slika Vlahe Bukovca, “Moje gnijezdo”, prikazuje umjetnikovu suprugu i dvoje djece, kćer i sina. S voljenom Jelicom imao je četvero djece, sina Aga i tri kćeri.
U posjedu obitelji Grabovac u Splitu, primjerice, slika je “Glava kćeri Jelice”; prikaz djevojke sanjarskog izraza lica, podbočene o desnu ruku, u laganoj svijetloj haljini, dok joj uvojci smeđe kose nehajno padaju niz čelo.
Obitelj je čest motiv njegovih slika, povezanost umjetnik nikada nije skrivao; svojem čvrstom uporištu posvetio je i biografiju “Moj život”.
Suprugu Jelicu Petranović, koju je oženio kad je njoj bilo samo 17 godina, a njemu 37, naprosto je obožavao. Bili su u skladnom braku 30 godina, nju je uvijek prvu pitao za mišljenje o slikama, a kada ne bi bili zajedno, pisao bi joj pisma, ponekad i sonete.
Obitelj Vlahe Bukovca
Na aukciji u londonskom Sotheby’su svojedobno se pojavila Bukovčeva slika “Umjetnikove kćeri”, nastala u Pragu 1916. godine, na kojoj slikar raznježen portetira svoje djevojčice, dvije su od njih u tinejdžerskoj dobi, treća je nešto mlađa; slikano je slobodnim potezima, sočnom bojom, bez zadržavanja na detaljima. Sliku je svojedobno u Pragu, nakon umjetnikove smrti, njegova udovica poklonila obitelji doktora Jiraseka kojemu je išla na vjenčanje; neobično je, doduše, da za sliku kćeri nije bila intimno vezana.
Prve žene na Akademiji
Dvije od portretiranih kćeri, Jelica, rođena 1897. , i Ivanka, rođena 1899., nastavile su očevim stopama. Marija je jedina krenula u druge vode. Studirale su na Likovnoj akademiji u Pragu, gdje je njihov otac bio profesor, što je podatak koji se često spominje uz umjetnikovu biografiju.
Vlaho Bukovac: Umjetnikove kćeri
Njih su dvije bile i prve žene studenti na toj Akademiji, pa su zabilježene i u povijesti. Ono što do sada nije bilo poznato, odnosno nije bilo valorizirano, opus je koji su ostavile iza sebe. Time se pozabavila kustosica Rozana Vojvoda, koja je u galeriji “Dulčić, Masle, Pulitika” u Dubrovniku priredila izložbu dviju slikarica slavnog prezimena. Naime, obje su kćeri i nakon udaje ostavile i očevo prezime, te su se na slike potpisivale kao Jelica Bukovac Radosavljević i Ivanka Bukovac Javorsky, što je, naravno, bio dvosjekli mač. Stoga je namjera kustosice da se izložbom napravi korak prema revalorizaciji opusa “sestara Bukovac”, jer “usprkos inferiornosti u odnosu na očevo, njihovo zanimljivo stvaralaštvo nipošto ne bi trebalo ostati tek na razini kurioziteta”.
Neosporan talent
Radom Ivanke i Jelice Bukovac povjesničari umjetnosti nisu se nikad sustavno pozabavili, smatra Vojvoda, ponajviše zbog težine prezimena Bukovac i usporedbe koja se nametala, a koja je, dakako, išla na štetu slikarica.
Ivanka Bukovac
Obje su čvrsto slijedile očev put i nisu željele do kraja prihvatiti duh dvadesetih godina, kada su studirale na Likovnoj akademiji, što se nastavlja i poslije u njihovu opusu. Pa, ako njihova djela usporedimo, primjerice, s onima Vilka Gecana ili Milivoja Uzelca, koji dolaze generaciju poslije Bukovca, jasno je koliko kaskaju za svojim vremenom. S druge strane, gledajući portrete ili aktove koje su slikale, kao i autoportrete te pejzaže, iste motive koje je najviše volio i njihov karizmatični otac, pokretač zagrebačke šarene škole, jasno je da je njihov talent neosporan. No, ne mogu se osloboditi velikog tereta nasljeđa i prezimena pa se vežu uz realizam, što ih koči u daljnjem razvoju.
Slike su posuđene iz Umjetničke galerije Dubrovnik, Kuće Bukovac u Cavtatu te iz niza privatnih zbirki, pa je dobar dio njih do izložbe u Dubrovniku bio nepoznat.
Slikarska porodica
Budući da je nakon 1970., kad je Umjetnička galerija bila priredila izložbu “Slikarska porodica Bukovac” na koju su bila uvrštena djela Jelice i Ivanke, ovo prvo cjelovitije predstavljanje njihova rada, interes je velik pa ne čudi gužva na samom otvaranju.