"Iz fore sam dodao katedralu, da se vidi da je Zagreb i da malo zbunim ljude, bilo mi je smiješno", kaže Stipan Tadić, zagrebački slikar s njujorškom adresom o nadahnuću za svoj rad koji krasi naslovnicu rokovnika Jutarnjeg lista. Prikazao je ulični prizor, s ljudima koji nalikuju likovima iz kakvog crtića kako piju kavu na terasi kafića, drugi prolaze pored izloga dućana, a po tornjevima katedrale koji se naziru u daljini, prekivenim skelama, daje se naslutiti da je to jedna zagrebačka scena. Mnogi će, zasigurno pokušavati odgonetnuti gdje se nalazi ta ulica. Ali teško da će uspjeti u tome jer je Tadić napravio tu jednu intervenciju s katedralom koju je izmjestio te tako stvarnu ulicu na neki način pretvorio u fiktivnu.
"Ono prvo što mi je palo na pamet je bilo Gundulićeva ili tako nešto, ljudi kako sjede na kavi, bliže Ilici. Ali onda sam se sjetio, ma ne, idem napraviti Preradovićevu zato što sam tamo zadnji put kad sam bio u Zagrebu imao atelje i onda sam stalno išao kroz Preradovićevu, i sjedio sam tamo u istom kafiću svaki dan. Pogotovo mi je južna strana Preradoviće nekako ostala u super sjećanju, kod Svačićevog trga. Pa sam pomislio, kako volim te jako specifične lokacije koje stvarno imaju značenje ljudima koji tamo provode neko vrijeme…", tumači umjetnik. Katedralu i Preradovićevu spojio je, kaže Tadić, čisto iz šale, a zapravo, iako prizor izgleda kao Zagreb, ne zna se gdje je.
"To mi je fora – djeluje kao Zagreb, ali čudno. Išao sam na svoja sjećanja na svoj zadnji boravak u Zagrebu i više na samu atmosferu Zagreba", govori Tadić.
"Tako u ovom prvom kafiću više bliže nama je neka fensi ekipa, neki dizajneri i arhitekti, to se vidi po odjeći, a iza su više kao neki srednjoškolci, neki klinci, kvartovska ekipa…".
Nije mu bilo, priznaje, teško napraviti po sjećanju taj prizor, a nakon dugo vremena Zagreb je tema nekog njegovog rada. Na izložbi u Galeriji Josip Račić ove godine Tadić je, naime, izložio slike s njujorškim motivima.
New York
"Imam osjećaj kao da se vježbam na New Yorku kako ću napraviti Zagreb. New York je dobar za vježbanje obilježavanja grada. Tako da sam se tu, nekako, izvježbao i bio mi je gušt napraviti nešto što zaista jako dobro poznajem, kao Zagreb. U New Yorku sam i dalje stranac i uvijek je taj neki oprez radi toga. Kako sam iz Zagreba, imao sam veću motivaciju i slobodu, pa i taj pomak katedrale je dio te slobode. Pitanje je samo vremena kad ću napraviti izložbu o Zagrebu. Čak i prizori iz New Yorka koje sam izložio u Račiću, kao da su napravljeni za Zagreb".
S druge strane, govoreći o nekoj poveznici između ta dva grada, Tadić kaže kako je to i generacijska stvar. "Odrasli smo na kulturi New Yorka. Ja na neki način dokumentiram kraj te ere. Mi smo dosta izloženi američkoj kulturi, a New York je centar toga. Kad se tome približiš, shvatiš koliko je sve iskonstruirano i koliko je sve lažno i onda se možeš odmaknuti i shvatiti da ne moraš to više idealizirati".
Što se tiče stila htio je spojiti realističnu pozadinu s crtanim likovima. Odmaknuo se, kaže, od direktnih referenci na pojedine umjetnike i pravce koje su bili karakteristični za njegove prethodne radove.
"Radim kontrast između dva stila u jednoj slici. Reference su mi se već lagano pogubile, kroz vrijeme je nastala neka moja verzija svega toga".
Osjeća se, u načinu kako je naslikao likove, stanoviti utjecaj stripa, pogotovo underground stripa koji mu je stalni izvor nadahnuća. Dosad, priznaje, kao da se pravdao s referencama iz povijesti umjetnosti, to mu je, kako objašnjava, pružalo sigurnost.
"Naučio sam puno iz povijesti slikarstva, iz toga je nastao moj sadašnji stil koji i dalje ima reference, ali ne toliko direktne".
I inače su njegovi radovi spoj stvarnosti, sjećanja i fikcije. U zadnje vrijeme sve više u svojim radovima prenosi stvarnost koja ga okružuje.
"Često mi se zna desiti, pogotovo tu u New Yorku, da naslikam zaista prizor koji sam vidio. Zaključio sam da je to dobar trenutak da to napravim, dok sam tu, jer New York ima puno toga, puno slojeva, vidiš nešto što nikad više ne vidiš ponovo, pa mi je fora to dokumentirati".
Kod promatrača Tadić nastoji kroz svoja djela prenijeti neku vrstu humora ali prije svega želi da se ljudi povežu s njegovim slikama, da se prepoznaju u njima. Također, uvijek ga je zanimalo kako njegovi radovi funkcioniraju u međunarodnom kontekstu. Kako će njegov rad vidjeti netko recimo iz New Yorka.
"Baš radi toga sam išao napraviti sliku o svom kvartu Sigetu, zanimalo me koliko specifično mogu ići a da se ljudi iz cijelog svijeta mogu povezati s tim i shvatio sam da mogu. Ta je slika bila na izložbi i dolazili su mi ljudi iz Kine i govorili da su oni isto odrasli u takvoj zgradi. Shvatio sam da mogu naslikati nešto za mene skroz specifično, a istodobno biti relevantan svuda, da ne moram internacionalizirati svoj jezik da bi moje slikarstvo bilo internacionalno. Bilo mi je to važno primijetiti".
U New Yorku mu je dobro krenulo i ne misli se tako skoro vratiti.
"Počeo sam dobivati izložbe u dobrim galerijama te otići u ovom trenutku kada imam kao neki mali boom, bilo bi glupo. No, najradije bi iste sekunde došao u Zagreb".
Za njegov uspjeh u inozemstvu, zaslugu imaju, kaže, frendovi.
"Jedna prijateljica je dobila puno ponuda, nije ih mogla sve odraditi, pa je mene predložila. Na izložbi se sve prodalo i tako je krenulo. Doslovce, neka mala podudarnost je presudila. A ja sam bio dovoljno spreman na tu slučajnost. Tu jednu malu rupicu kroz koju sam se provukao".
Kad je riječ o budućim projektima pred njim je izložba u Splitu 2024. te u Los Angelesu početkom 2025. za koju će raditi nove radove tijekom cijele iduće godine. "To će vjerojatno biti veći formati, jer galerija je dosta prostrana, a i LA tako nekako diše".