Na vijest o smrti proučavateljice usmene književnosti, znanstvenice etnologinje, članice HAZU Maje Bošković-Stulli (r. 1922. u Osijeku) mnogima je napamet pala njena knjiga “Priče iz moje davnine” (2007).
U njoj se takoreći memoarsko-publicistički osvrnula na svoj osobni život i hrvatsko XX. stoljeće.
Napisala je Bošković-Stulli nezaobilazno djelo kao svojevrsni oproštaj sa svima nama, podsjećajući ne samo kako su stradali svi članovi njene obitelji u Drugom svjetskom ratu, nego i kakve ožiljke iz prošlosti zajednički nosimo.
Ostavila je i spomen jedne velike ljubavi, one s povjesničarom Bernardom Stullijem, svojim suprugom. “Na svoj život se ne tužim; čudo je kako sam preživjela, čak uspješno. No, ti kojih nema, i nestali su u užasu, od kojega smo mi slučajno pošte...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....