NEPOZNATI UMJETNIK

SVA SE KULTURNA I INTELEKTUALNA ELITA OKUPLJALA KOD NJEGA Dani Toše Dapca otvaraju se u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti 12. studenoga

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 11.11.2019. u 08:51

Petar Dabac, copyright: Arhiv Tošo Dabac, MSU, Grad Zagreb

 

Arhiv Toše Dapca slavi obljetnicu, 79 godina otkako se fotograf uselio u atelje na adresi Ilica 17, na prvi kat kuće Job gdje je otvorio svoj fotostudio. Nije okrugla obljetnica, no unatoč tome su Dani fotografije Arhiva Tošo Dabac, koje tradicionalno održavaju u studenome, odlučili posvetiti, među ostalim, i onima koji su u taj atelje, omiljeno okupljalište mnogih iz umjetničkog svijeta, zalazili.

Na fotografijama se tako mogu prepoznati Ivan Picelj, Vera Horvat Pintarić, Marija Braut, Milko Kelemen, Boško Petrović, Enes Midžić, Božo Beck, da nabrojimo samo neke od njih. Nakon smrti Toše Dapca, a umro je u autobusu za Gornji grad 1970. godine vraćajući se kući, atelje je preuzeo njegov nećak Petar Dabac i sljedećih 36 godina nastavio ga voditi. Tako je, kada se sve zbroji, čitavih 66 godina atelje bio kultno okupljalište intelektualaca. Petar Dabac od malih je nogu učio fotografski posao uz svojeg poznatog strica koji nije imao vlastite djece, a bio je oženjen operetnom pjevačicom iz Trsta Julijom Grill.

Dinamično doba

Petar Dabac i sam je kroničar gradskog života, često ga se može sresti na ulici kako bilježi svakodnevicu. I on je snimao mnoge koji su atelje posjećivali ovih godina, a sve će se moći pogledati na izložbi koja se u utorak, 12. studenoga, otvara u Muzeju suvremene umjetnosti pod nazivom “79 godina atelijera Dabac u Ilici”.

Pisalo se o tome da se atelje mora iseliti zbog imovinskog spora iz Ilice 17, zbirka Dabac uistinu jest preseljena u Muzej suvremene umjetnosti gdje smo se i našli s kustosicama izložbe, no kako nam kaže ravnateljica Snježana Pintarić, u MSU su nakratko. Iselili su se zbog instalacija, a iako su presudom morali prepustiti manji dio prostora, veći je ostao njima, odnosno državi koja im je prostor ustupila.

Petar Dabac, copyright: Arhiv Tošo Dabac, MSU, Grad Zagreb
 

Razdoblje kad je snimljena većina ovih fotografija datira u pedesete i šezdesete godine, izrazito dinamično vrijeme kada je Zagreb, kako zbog Muzičkog biennala tako i zbog EXAT-1 51, bio jedan od centara umjetničkih zbivanja. Odnosno, kako tumače kustosice izložbe, umjetnici, arhitekti i kustosi vezani uz EXAT 51, Nove tendencije, no jednako tako i glazbenici vezani uz Muzički biennale Zagreb, na različite su načine povezani upravo s Dapčevim studijem. U atelijeru je održano i nekoliko jazz koncerata važnih glazbenika poput Boška Petrovića i Arta Farmera. Održavani su sastanci oko kultne izložbe “Guliver u zemlji čudesa” te je začeta ideja o pokretanju časopisa za fotografiju Spot.

Tri su kustosice 11. Dana Toše Dapca, koji traju do 1. prosinca, a to su Marina Benažić, Ivana Janković i Lana Lovrenčić. Među najzanimljivijim su fotografijama one snimljene na novogodišnju večer, koje pokazuju veselu atmosferu u ateljeu.

“Izložbom ‘79 godina atelijera Dabac u Ilici’ zagrebačkoj se publici želi približiti upravo ovaj ‘tajni’ život atelijera”, tumače.

Osim fotografija Toše Dapca, Petra Dapca i Enesa Midžića koje prikazuju nebrojena druženja i razgovore, predstavit će se i suradnja Toše Dapca i Ota Bihaljija Merina, važnoga poslijeratnog teoretičara i promotora kulturnog identiteta tadašnjeg vremena. Sve su to manje poznate fotografije iz opusa autora za kojim je ostalo gotovo 200.000 negativa.

Tošo Dabac, dijete iz Nove Rače, koji je u mladosti stigao u Zagreb i smatrao ga svojim domom, a kronike bilježe da je svaki dan prolazeći Dolcem kupio jednu crvenu ružu, bio je jedan od onih umjetnika čiji je talent brzo prepoznat, prihvaćen od sredine. Obitelj možda na početku i nije prihvatila njegov posao pa je njegova majka znala govoriti da ima dva sina: jedan je gospodin, misleći na oca Petra Dapca, a drugi fotograf. Suvremenici se sjećaju kako je uvijek inzistirao da baš on skuha kavu, ma koliko ljudi bilo u ateljeu, kao i njegovih brkova koje bi uvijek šarmantno frkao. Kad je umro, nedostajao je mnogima - Boško Petrović, primjerice, ušao je u njegov atelje i satima samo šutio.

Tvornice i turizam

Svestranost je ono što je odlikovalo njegov opus. Najviše ga, prije svega, poznajemo po ciklusu “Ljudi s ulice”, prikazu protagonista ulice, svakodnevice tridesetih godina. Prošle su godine u sklopu Dana ateljea prikazane njegove fotografije radnika Rade Končara, Đure Đakovića i splitskog brodogradilišta, a prije toga glumci, turistička fotografija i slično. Upravo su ovi Dani pomogli da ga upoznamo u pravom svjetlu.

Uz Dane Toše Dapca održat će se i predavanje Christine Frisinghelli, iz Camere Austria iz Graza, “fotografska arhiva Pierrea Bourdieua”, o antropologu koji je bilježio, ali i sam snimao društvenu i političku situaciju u Alžiru pedesetih godina 20. stoljeća, u vrijeme Alžirskog rata za nezavisnost, i načinu na koji se njegova zbirka čuva danas. Predavanje je zakazano za 14. studenoga. Potom se predstavlja “slučaj” Jadwige Singer, kako navode, “posebno drastičan primjer zanemarivanja i marginalizacije rada jedne umjetnice”. Rad fotografkinje iz Katowica donedavno je bio zaboravljen te nije doživjela proučavanje i valorizaciju vlastitog rada. Informacije o njezinu radu i životu još su uvijek vrlo oskudne. Antonio Grgić, održat će predavanje o ikonoklazmu.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo