U MSU je za vikend otvorena izložba suvremenih umjetnika koje je žiri odabrao u sklopu izložbe THT-a. Riječ je o 11. izložbi po redu i traje do 13. svibnja. Pozvani su autori Mihael Giba, Zlatan Vrkljan te Dunja Janković. Ostalih 33 odabrani su autori s natječaja. Nema nekih većih iznenađenja, postalo je vrlo predvidljivo koje i kakve radove biraju za izlaganje. No, naći će se i neka zanimljiva djela, i rijetka je prigoda da se uopće ozbiljnije kontekstualizira domaća suvremena umjetnost, i u tom je kontekstu izložba vrijedna pažnje.
Pojedini se radovi prvi put izlažu, dok smo neke već imali prilike vidjeti, npr. “Potopljene vrtove” Tanje Deman ili “Obilazak galerije s publikom” Darija Šolmana, koji govori o shizofrenom odnosu publike i kustosa.
Kristian Kožul predstavio je novi rad “Forensic Folklore/Pathogenesis”. I u izvedbenom i u konceptualnom pogledu riječ je o vrlo upečatljivom djelu, rekla bih i najrazrađenijem na izložbi. Tema su opsesija suvremenog društva antropomorfnim formama te kolektivna nekrofilija društva. Opsesije se, kako sam umjetnik tumači, pojavljuju “u kontekstu ostataka mučeničkih pojedinaca ili masa i u slučaju oštećenih te ortopedski modificiranih i spašenih tijela”.
Rad Mare Bratoš o trudnoći i ženskom tijelu
Zlatan Vehabović premijerno pokazuje sliku “Galena Sarkofagen/Tamno bijela Zemlja” nastalu tijekom jednomjesečnog umjetnikova putovanja po Arktiku. Vrkljan umješno koristi medij tehnike enkaustike na platnu, izlaže četiri rada koji predstavljaju crnu žuč, krv, limfu i žuč, odnosno, simbolički, četiri temperamenta (sangvinik, kolerik, melankolik, flegmatik), što me podsjetilo na njegovu iznimnu izložbu u Umjetničkom paviljonu, također u tehnici enkaustika.
Za mene je ova izložba bila i prigoda da pogledam rad koji sam, nažalost, propustila, kada je bila prva prilika, performans Zorana Pavelića “Osunčana mjesta” u sklopu kojih je u Dotrščinu, mjesto masovnog zločina u doba fašističke okupacije, poziva pojedince da u počast žrtvama par minuta stoje na sunčanim mjestima u ovom inače sjenovitom parku. Autorica fotografija je Katarina Zlatec.
Od fotografa istaknimo Jasenka Rasola, koji snima prazan, napušten Titov brod Galeb, te Darka Bavoljaka koji snima prazne, napuštene izloge. Prvi snima simbol vladara kojeg više nema, drugi propale radnje koje se više nisu mogle održati u suvremenoj ekonomiji. Suvremenom se ekonomijom bavi Vanja Babić, Rad u kutiji govori o izdvajanju pet posto od iznosa svakog honorara koje je umjetnik dobio od, kako tumači, “prekarijatskog rada”.
Od videoradova istaknimo “Završni krug” Vladislava Kneževića: polako raspadanje, dematerijalizacija odvijaju se pred našim očima u napuštenom industrijskom prostoru. Mihael Giba, pak, radi “BOT: Fran”, internetskog robota koji na temelju podataka o gledanosti rada u izložbenom prostoru i popularnosti na društvenim mrežama generira pejzaže koji su najgledaniji i najprivlačniji publici. I jednako ciničan rad Željka Kipkea: “Turistički antiprojekt za rovinjski akvatorij”, u kolažima preko nenaseljenih rovinjskih otočića postavlja npr. goleme kukce kako bi uplašio turiste.
Slika Damira Sobote