"Ja samo smištam život na papir", govori nam mlada splitska umjetnica Mihaela Erceg, čiji je kalendar za 2021. godinu postao prilično velik hit. Na naslovnici je protagonistica s gumenim rukavicama i dezinfekcijskim sredstvom, ruku uzdignutih u borbeni položaj, a na pitanje "Di si bija '21" odgovara: "Borija se protiv covida", a ispod piše "Za Dalmaciju kakva je priklani bila!"
Svi mjeseci u kalendaru, pak, za protagoniste imaju stanovnike Dalmacije u situacijama kakve su bile prije pandemije i kakve će, valja se nadati, ponovno biti uskoro.
Dvadesettrogodišnja umjetnica studentica je Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer animiranog filma. Dobitnica je nagrade Jutarnjeg lista za najbolju hrvatsku karikaturisticu 2019., druge nagrade Balkanske smotre mladih strip autora za najbolji scenarij, i posebnog priznanja ASIFA za humor autorskog filma na 18. Međunarodnom danu animacije, da nabrojimo samo neka od njih.
Čitave ove godine ona je, pak, svaki dan crtala jednu tablu stripa na Facebooku u svojem projektu #366aroundthesun, a od studenog objavljuje autorsku dnevnu strip-karikaturu pod nazivom "Na Dobro van Doša" na portalu DalmacijaDanas.hr.
Suvenir godine
A ovih je dana, govori, često u tiskari, dotiskuje kalendar. Kaže kako nije očekivala toliko reakcija na njega. "Krenula sam u neku malu osobnu nakladu s time. Pedesetak komada, da podilim familiji i prijateljima, ali su onda ljudi s fejsa počeli tražiti. Kad se javilo dosta ljudi, digla sam nakladu na sto primjeraka, ali se odjednom javilo njih još, pa ga je netko pokazao Turističkoj zajednici grada Splita, pa Splitsko-dalmatinskoj županiji, Gradu Solinu, Gradu Splitu, ljudima koji su ga interno proglasili dalmatinskim suvenirom godine i onda mi je odjednom bio pun inboks zahtjeva. Svako malo zovem tiskaru u điru 'a jel more još pedeset komada?'" govori.
Među protagonistima su njezina kalendara za nadolazeću godinu galeb koji roditeljima već petnaest godina daje obećanje da će se odseliti od kuće, no nikako da to i učini, bakice na čašici razgovora, susjedi koji sakupljaju veš jedan kod drugog u dvorištu nakon prve marčane... Nije ih teško prepoznati, nabraja: "Triba samo prošetat po kvartu i eto - cila ekipa likova iz kalendara je tu. Momci s cvikama, ključima od Vespe i kutijom cigara na stolu, babe šta ogovaraju malu iz kvarta šta se još nije udala (al' ka to nije njihov posal...), gazde koji traže litnji profit restorana".
Gomila je i detalja. Primjerice, tamo gdje se sin obećava odseliti, na televizoru je čipkasti stolnjak, a slika s ribom na zidu. Kako govori Mihaela Erceg: "Ti su detalji iz mog stana. Imamo čipkasti tabletić na vrhu LCD televizora, jer red je red, ha-ha-ha, imamo i sliku ribe, i čuvarkuću na balkonu... Ima tih stvari u našoj kulturi koje bi tribale ostat i za koje se odma zna da su naše. Meni je to simpatično."
Mlada se umjetnica bavi i posljedicama turizma u Dalmaciji, primjerice, obitelji koja ljeti spava u garaži kako bi turistima iznajmila stan, kupanjem u moru u studenom nakon što odu turisti ili, pak, prije njihova dolaska, kada je more još, kako ga definira jedan od protagonista kalendara, "ala dente": "Ja i moji nemamo nikakve veze ni s turistima ni s turizmom - osim šta nan ih je puna kapa. Živin desetak minuta iznad Palače, ali šta ću više u njoj? Nemaš di proć od turista, nema dućana, zatvorile se knjižare, restorani su skupi, male obrtnike su zaminili apartmani. Neki profitiraju, neki od nas - ostaju tako, u gradu kojeg vole, ali koji ih gura sve više van sebe."
Druge su teme, pak, više univerzalne, primjerice, roditelji koji se vesele početku škole jer im djeca već skaču po glavi. To je iskustvo iz njezina odrastanja: "Odrasla sam s mlađim bratom i sestrom, mater bi počela grintat već u sedmi misec da kad će škola više".
Osim, dakle, kalendara, od ove godine objavljuje karikature na dnevnoj bazi vezane uz neobične datume koji se svakodnevno obilježavaju. Na ideju je došla u jednom razgovoru sa svojim ocem. "Sidili smo na kavi, nekome je bija rođendan taj dan, pa smo pogledali koji se dan obilježava tada. Počeli smo tako kopat po internetu i umrli od smija kad smo vidili čega sve ima. Mislim da nam je tad najveća baza bila Dan imenovanja svog auta. Išli smo okolo i čestitali ljudima sve te dane, a onda je došlo i do rubrike, jer ljudi bi za ovo tribali znat, iz đira". Spominju se u njezinim crtežima i Dan jedenja crvene jabuke, Dan ostajanja doma iz gušta, Dan espressa, Dan sakupljača mačaka i slično.
Iako crteže objavljuje na dnevnoj bazi, rijetko komentira koronu koja je neprestano prisutna u svakodnevnom razgovoru. Zapravo su njezini crteži nužan bijeg iz svakodnevice. Ne bavi se niti politikom: "Ja ka i Meštar iz Smojina 'Velog mista': Pulitiku neću u svoju butigu! Odnosno, rubriku. Ma ljudi se moraju odmorit malo. Od 24 sata u danu, nemoš cilo vrime ni čitat svu tu dramu. Na ulici i u kućama se još uvik čuju dobre i duhovite baze. Ovo što ja radin je pokušaj da nacrtam neki zdravi humor."
"To sam ja"
Na natječaju za karikaturu Jutarnjeg lista pobijedila je, među ostalim, radom u kojem protagonistica kupuje čokoladu u papučama i pidžami. U njezinu radu, govori nam, ima puno autobiografskih elemenata: "Šta da van kažen - to sam ja. Šta ću kad san totalno bezopasna. Niska sam, imam neku kratku kosu, imam te čudne smišne cvike... mogu se sredit za digod oću al svi će me pogledat i odma znat da ova samo laje a ne grize.
Gledajte - ako oćete crtat stripove, ne možete sami sebe shvaćat previše ozbiljno. A s obzirom da parim kao lik iz stripa, tako se i odnosim prema samoj sebi. Projekt #366aroundthesun puno je autobiografskiji nego ova rubrika - i pomalo hermetičniji. Njega koristim za progovorit o nekim drugim stvarima. Taj projekt je više u điru klasičnog umjetnika šta cvili po šufitu...Tamo sam u potpunosti dokumentirala cilu godinu svog raspoloženja - svaki dan - jedan crtež, i to uglavnom na engleskom jeziku. Dosta crtam i na globalnim crtačkim platformama, po zahtjevu."
Studira na Likovnoj akademiji, na animaciji. Pitamo ju kako je odabrala baš taj smjer. "Rođena sam 28. listopada, na Svjetski dan animacije. Sudbina ili ne, nekako sam uvik nešto pisala, crtala. Materini geni, valjda. Pa je tetka šapnila materi da ima neki tečaj, a mater naredila da se moran maknit iz kuće. Otišla san u Info Zonu kod Ivana Svaguše koji me zarazio stripom. Al' ja san vikala da neću strip, oću crtiće. Tek kad sam upisala animaciju, svatila san šta je meni, zapravo, u duši.Volin ja radit filmove, al strip je strip. Moja srića je, doduše, da je Darko Kreč, moj trenutni mentor, profesor na Akademiji - pa tako ja i on sidnemo, verglamo o animaciji, stripu, filmovima... karikaturama, crtačima... baš smo se našli."
Tisja Kljaković Braić, Vinko Barić, naša sugovornica, i još niz autora čini jednu scenu mlađe/srednje generacije sa specifičnim humorom u Dalmaciji. "A znate li da Tisju i mene dili možda sto metara jedne ulice? Ćaća je lipo složija to: 'Tisja je ka Plavi orkestar, ti ka Zabranjeno pušenje'.
Humor je uvik dio imidža Dalmacije, i u pismi i u književnosti od Smoje, priko Berekina, do Robija K., pa Ćiće Senjanovića, Tomića, Ivaniševića, Dežulovića, od Mucala do TBF-a. U karikaturi je Split jak još od Emanuela Vidovića, Tijardovića, pa sve do Keruma i 'Berekina', Štambuka, Efendića, Listeša, Marušića (mog bivšeg profesora), upravo preminulog Alema Ćurina ili nas mlađih. Dalmacija i Mediteran imaju neku svoju notu, a to je taj neki izravan pristup stvarima. Jedino je stvar šta taj pristup ljudi - ili vole ili mrze. A eto, to je nešto šta sa sobom nosimo svugdi di idemo", zaključuje Mihaela Erceg.