Na prozoru crveni zastori, svira lagana i ugodna glazba. Na zidu ilustracije i tapete od niza grafika, s motivima koji više ili manje eksplicitno insinuiraju ženske i muške dijelove tijela.
Prigušeno svjetlo, nekoliko biljaka raspoređeno po prostoriji, a u njezinu centralnom dijelu krevet. Ne klasični, nego metalni, koji na ležaju ima izbočeno mjesto koje podsjeća na ribež. Tu su i dva satenska jastuka i tanki svilenkasti pokrivač.
Tako otprilike izgleda “Soba za izgubiti nevinost” umjetnice Rine Barbarić. Njezina izložba postavljena je u prostoru YIHR huba, u građanskom stanu u Đorđićevoj 8A u Zagrebu. Lokacija atipična za izložbu umjetničkih radova u ovom je slučaju pridonijela atmosferi – “Sobu za izgubiti nevinost” bilo je idealno smjestiti upravo u prostor koji asocira na to se radi o nečijem domu, privatnom prostoru. Intimnost teme jasna je već iz samog imena izložbe, a Rina se njome bavi stvarajući kontraste.
Dječja naiva
S jedne su strane njezini crteži i grafike, šareni, izrađeni u jednostavnom, gotovo dječje naivnom stilu. Na nekima se jasno vidi da je nacrtala vaginu, a nekad je prikazuje simbolički, jednostavnim motivima kao što su školjka ili tratinčica. U istom stilu prikazuje i druge dijelove ljudskog tijela. S druge strane, prostorijom dominira krevet-ribež, hladan, pa i agresivan.
- Cilj izložbe bio je upravo prikazati taj paradoks osjećaja koji se vežu uz gubitak nevinosti, vrlo važnu temu za sve žene. Djevojke od tog čina koji se promatra kao svojevrsna inicijacija u svijet odraslih očekuju nježnost, sigurnost, utjehu. No u stvarnosti su one najčešće zbunjene, u određenome strahu i pod dozom nesigurnosti i srama, što je potencirano i stvarnim fizičkim bolom te krvarenjem. Gubitak nevinosti tema je o kojoj se često stvara romantična slika, iako je realnost takva da većina cura ne proživi te ideale.
Pod pritiskom
Nevinost se ne gubi nužno u sigurnoj vezi punoj ljubavi, čak dapače, brojne djevojke to učine pod raznim okolnostima vođene mišlju “samo da se toga riješim”, kao da je riječ o nekome teretu. Proživljavaju cijeli spektar osjećaja, koji će poslije možda definirati njihovu seksualnost općenito - kaže Rina.
Radove predstavljene na ovoj izložbi postavljenoj u sklopu festivala “Mapping the Unseen – Mapping LGBTIQ” počela je izrađivati sredinom ove godine, kad je mjesec dana bila na umjetničkoj rezidenciji u Portu u Portugalu.
Na kraju rezidencije svi umjetnici koji su boravili u toj kući pripremili su izložbu, pa je Rina već tada odlučila da će svoje ilustracije jednom spojiti s instalacijom, krevetom.
- Krevet kao takav je vrlo jak simbol. Inspirirali su me i radovi drugih umjetnica koje su ga koristile. Tracey Emin je, recimo, umjetnica koja je kao mlada živjela vrlo promiskuitetno. U nešto starijoj dobi vratila se u svoj mladenački stan u kojem nije bila 20 godina, pa je u Tateu izložila krevet iz tog stana u onakvom stanju u kojem ga je našla; na njemu je bilo donje rublje, kondomi, pa i mrlje od menstrualne krvi. A Joana Vasconcelos je napravila krevet od sedativa Valiuma. A ja sam odlučila izraditi ga kao ribež. Zanimljiva je činjenica da je moj krevet izradio moj otac, što mi je vrlo simbolično. U obitelji se uvijek šalimo da se tata nadao sinu koji će igrati nogomet, a dobio kćer kojoj izrađuje krevet koji je i ribež - smije se Rina.
“Soba za izgubiti nevinost”, tumači, svojevrsni je nastavak njezine izložbe “Mama je bila u pravu”, kojom je prije dvije godine otvoren Vox Feminae Festival. Tamo je predstavila seriju slika u kojoj su prikazani različiti oblici ženskog tijela, u kojoj je tema otpor prema objektifikaciji žene, ali i pomirdba s vlastitim tijelom, shvaćanje da ono ne mora biti utjelovljenje nametnutih ideala.
- Dok smo djeca i tinejdžeri, majke nam uvijek govore da smo lijepi i pametni, da smo savršeni. Mi im ne vjerujemo, no nakon što prerastemo taj period, shvatimo da je “mama bila u pravu”, da je s nama zaista sve u redu. Tinejdžersko je doba vrlo osjetljivo, zbog čega moramo raditi na edukaciji mladih žena i senzibilizirati društvo za njih - kaže Rina.
Zbunjene žene
Unatoč internetu, obrazovnim programima i usmenoj predaji, kaže, žene su i dalje zbunjene oko brojnih pitanja vezanih za seksualnost. - Sa svojih 28 godina i dalje imam prijateljice koje nisu informirane o određenim seksualnim rizicima, bolestima ili nekim drugim pitanjima. S druge strane, ljuti me stav društva prema ženi, koja i dalje nema potpuno pravo činiti sa svojim tijelom što god želi. Ljuti me i to što su žene potplaćene za svoj rad, što imaju manje mogućnosti nego muškarci. Zato pokušavam kroz svoju umjetnost potaknuti raspravu o tim pitanjima.
Mislim da će zanimljiva izložba prije pokrenuti diskusiju nego cijeli udžbenik na istu temu. Iz tog sam se razloga trudila da “Soba za izgubiti nevinost” bude lišena dijelova koji će govoriti o mojem osobnom iskustvu jer se radi o temi koja je važna za sve, a ne samo za mene. Kada kao društvo budemo napredovali, onda ću se u svojoj umjetnosti možda početi baviti i drugim pitanjima - kaže Rina, čiju izložbu možete pogledati do subote.