Bio sam jučer nezadovoljan domaćim literatima, članovima Hrvatskog društva pisaca, čiji dnevnici iz karantene (zasad ih je devet) jesu, rekao bih, onoliko privlačni za čitanje koliko bi za gledanje bilo privlačno zurenje u radijator.
Denis Kuljiš najradije je od mojih dosjetki citirao onu da su hrvatski pisci, ne jedino moje generacije, uglavnom propali novinari, a novinari uglavnom propali pisci. Svi se krećemo u tim gabaritima, gdje se amaterizam i profesionalnost često izbućkaju u gemišt od kojega boli glava.
Nedostaju mi eto, ovih dana, mnoga pera, ljudi iza njih, koje je pogodila nepravda da prerano umru i ne dožive te opišu, kao literati i kao novinari, čovjeka i društvo u pandemiji.
Silno, dakle, nedostaje u ovome trenutku pero Denisa Kuljiša, njegove bravure, kalam...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....