U sklopu Pula Film Festivala u Istarskom narodnom kazalištu u četvrtak se prijemerno prikazuje dokumentarni film "Slavko Kopač: Barbarska profinjenost".
Film je nastao u produkciji Udruge ArtRencontre i u režiji Dražena Majića, a predstavlja prvi cjeloviti dokumentarno-istraživački prikaz umjetničkog naslijeđa Slavka Kopača, jednog od najoriginalnijih protagonista poslijeratne europske umjetničke scene.
- Film je višeslojan - kaže Dražen Majić. - S jedne strane, riječ je o filmskoj monografiji Kopačevih radova koji su detaljno prikazani po svim fazama. Osim toga, film kronološki prati Kopačev prilično dinamičan život, od Vinkovaca do Pariza, tijekom nekoliko diktatura i ratova. Rat je na neki način bio njegova sudbina, a mi smo filmom pokušali proniknuti u položaj umjetnika u diktaturama i turbulentnim vremenima. Budući da je Kopač 30 godina bio kustos kolekcije art bruta, film je dosad i najdetaljnija priča o povijesti tog moćnog likovnog pravca. Konačno, film se bavi i odnosom Kopača i Jeana Dubuffeta, jednog od najznačajnijih francuskih i europskih slikara 20, stoljeća. Taj je odnos bio vrlo kompleksan - pojašnjava.
Kako je uopće došlo do tog dokumentarca i koji mu je cilj, kome je namijenjen?
- Nakon filma Berge Istra koji je prikazan na festivalu 2020. godine javio mi se pulski poduzetnik i kolekcionar Kristijan Floričić i ponudio mi snimanje dokumentarca o Slavku Kopaču. Kako o Kopaču nisam znao gotovo ništa, Floričić mi je darovao knjigu koju je u to vrijeme izdala vodeća francuska izdavačka kuća Gallimard. Nakon knjige shvatio sam da je Kopač, ustvari, skriveni dragulj europske umjetnosti, osoba koja zaslužuje da se njegov rad i život kvalitetno predstave hrvatskoj i europskoj javnosti.
Ubrzo nakon toga naš je mali kreativni tim, koji čine Tamara Floričić, Maja Ivić i direktor fotografije Goran Legović, krenuo u razradu scenarija i strukture filma. Montažu filma potpisuje naša poznata montažerka Anita Jovanov, glazbu riječki kompozitor Josip Maršić, a za dizajn je zadužen naš poznati redatelj animiranih filmova Dalibor Barić.
U filmu sudjeluju brojni poznavatelji Kopačeva stvaralaštva, tko su oni? Koga biste posebno izdvojili?
- Ponajprije bih izdvojio Annie Le Brun. Do svoje nedavne smrti Annie je bila u vrhu francuske intelektualne scene. Recimo, prošle godine njezina je knjiga ušla među deset najboljih knjiga u Francuskoj u izboru jednog dnevnog lista. Annie je bila bliska prijateljica Slavka Kopača, ali i Andréa Bretona, osnivača i ključnog čovjeka nadrealistickog pokreta. Tu su i Michel Thevoz, švicarski povjesničar umjetnosti i prvi kustos muzeja art bruta u Lausanni, Lucienne Piery koja ja autorica dosad najopsežnije knjige o tom umjetničkom pravcu, ugledni francuski povjesničari umjetnosti Fabrice Flahutez i Pauline Gautain te talijanski poznavatelji Kopačeva djela poput Roberte Trapani i Piera Nocite. U Hrvatskoj su nam o Kopaču pričali njegov prijatelj Mirko Galić, slikar i prodekan likovne akademije Tomislav Buntak, kustos Željko Marciuš te još jedan Kopačev prijatelj, Dražen Švagelj.
Kako je izgledalo samo snimanje? Obišli ste i mnoge lokacije vezane za Kopačev život…
- Snimali smo diljem Europe. Od Lillea, preko Pariza, Vancea na Azurnoj obali, Lausanne u Švicarskoj, Firenze, pa sve do Vinkovaca, Osijeka, Zagreba i Pule u Hrvatskoj. Kopač je na svim tim mjestima ostavio značajan trag, što svojim radovima, što svojim kustoskim utjecajem u kolekciji art bruta.
Čujemo i samog Kopača u filmu. Kojim ste se sve izvorima koristili kako biste nam ga približili? Je li bilo teško doći do nekih izvora informacija?
- Prikupili smo veliku količinu materijala, dijelom video i audio snimki, pretežno na HRT-u, dijelom i od francuskih medija. Glavni izvor informacija bili su spomenuta knjiga i arhive koje su u pisanju knjige prikupili spomenuti povjesničari umjetnosti Flahutez, Gautain i Trapani. Teško je bilo doći do predratnih materijala iz Vinkovaca i Zagreba, a podosta smo truda utrošili i da pronađemo žive art brut umjetnike s kojima je Kopač komunicirao i čije je radove birao u kolekciju. Mnogo smo vremena potrošili pokušavajući objasniti što je slikara koji je završio dvije akademije nagnalo da se u potpunosti odrekne akademizma.
Je li vama osobno Kopač otkriće?
- Kopač je jedan od najvećih hrvatskih slikara svih vremena. Njegovi radovi uvršteni su i u kolekciju pariškog centra Pompidou, što uspijeva sam najvećima. U rujnu se otvara velika izložba na Akademiji u Firenzi, koju je Kopač pohađao. Smatram da je u periodu od 1947. do 1960. Kopač bio u samom vrhu europske kulturne i umjetničke scene. Teško je zamisliti da netko s naših prostora bude u najužem krugu suradnika, ali i prijatelja velikana poput Bretona ili Dubuffeta. Rijetko tko u tome uspijeva i smatram da će ovaj film dodatno pridonijeti Kopačevoj afirmaciji. Osobno, tijekom rada na filmu mnogo sam naučio, a posebice me se dojmilo Kopačevo inzistiranje na beskompromisnom stvaralaštvu. Kopač je posve prihvatio ideju art brut stvaratelja koji nisu bili nimalo impresionirani likovnim kritičarima, vlasnicima galerija i muzeja. Smatrao je da je prodaja slika i udovoljavanje zakonima tržišta neka vrsta prostitucije na koju nije pristajao. Umjesto širokog puta uvijek je birao stranputicu.
Što planirate s ovim filmom? Hoće li se prikazati i u inozemstvu? Gdje će se moći pogledati?
- Nakon svjetske premijere na Pula Film Festivalu film će se prikazivati u kinima diljem Hrvatske. Plan nam je da film koncem godine prikažemo na HTV-u u povodu 30 godina Kopačeve smrti. Dokumentarac će se svakao prikazivati u Francuskoj, Italiji i Švicarskoj, a mi nastavljamo rad na njegovu predstavljanju.
I za kraj, imate li možda neku zanimljivu anegdotu sa snimanja?
- Za mene je bio šok kada sam prije intervjua s Annie Le Brun shvatio da ona jako dobro govori hrvatski. Ustvari, rekla nam je da se upravo vratila s odmora u Mošćeničkoj Dragi. Annie je tijekom intervjua pročitala jednu Kopačevu pjesmu, a njezina je interpretacija za mene jedan od najmoćnijih dijelova filma.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....