‘Dobili smo poziv da je djevojčica u autu, pod paljbom, a da su mnogi ubijeni. Uspjeli smo doći do njezine sestrične...‘

"Dobili smo poziv iz Njemačke. Mislim da je to bio ujak djevojčice, on je našem dispečerskom centru javljao da je djevojčica u automobilu, pod paljbom izraelske vojske, a da su mnogi u autu ubijeni. Uspjeli smo telefonom doći do njezine sestrične koja je također bila u autu, i još je bila živa. U tom autu naposljetku je bilo šestero ubijenih ljudi.

Naš je tim održavao vezu s djevojčicom, trajalo je to satima, tri do četiri sata.", govori Younis Al-Khatib, čelni čovjek Crvenog polumjeseca u Palestini.

Prepričava život u Gazi, situaciju po kojoj je kasnije snimljen film, dokudrama "Glas Hind Rajab" koji je na svjetskoj premijeri na venecijanskom filmskom festivalu dobio 22 minute dugačak pljesak. Od 1932. godine, od kad je održan prvi Venecijanski filmski festival, niti jedan film od publike nije dobio dulji aplauz nego što je ovaj o zadnjim satima djevojčice Hind Rajab. Film koji potpisuje tuniška redateljica Kaouther Ben Hania je mješavina stvarne audiosnimke glasa Hind Rajab i dramatizirane izvedbe, prikazana iz perspektive volontera hitne službe.

"Film je potresao mnoge koji su ga pogledali širom svijeta, ljudima je to upečatljivo jer su to vidjeli na filmu, ali u Gazi to žive kako svakodnevicu. U Gazi je takvih priča svaki dan.", upozorava Younis Al-Khatib s kojim smo razgovarali u Europskom parlamentu u Strasbourgu, jer su ove godine palestinski novinari i palestinski humanitarni radnici bili među finalistima za Nagradu Saharov, važnu nagradu za borbu za ljudska prava.

Voditelj Crvenog polumjeseca nastavlja govoriti što se točno dogodilo u tom slučaju kad poslani humanitarci i sami ubijeni, a nije preživjela ni djevojčica. Nitko.

"Humanitarni radnici kad u Gazi idu na teren to pokušavaju iskomunicirati i s izraelskom vojskom, preko međunarodnih humanitarnih kanala. No vojska nas uvijek zadržava satima. Konačno su nam, nakon više sati, dali dozvolu, tzv. zeleno svjetlo, što znači da humanitarno vozilo može pristupiti. Dali su nam rutu.

Younis Al-Khatib, čelni čovjek Crvenog polumjeseca u Palestini, snimljen u Europskom Parlamentu. Palestinski humanitarni radnici i palestinski novinari bili su finalisti za Nagradu Saharov

Promo

I svega par metara prije no što su volonteri stigli do auta izraelska vojska ubila je dvojicu, a naše vozilo je uništeno.

Tek dva tjedna kasnije uspjeli smo saznati što se točno dogodilo na terenu."

Novi volonteri se javljaju

Crveni polumjesec u Palestini ima bazu na Zapadnoj obali, dijelu koji nije spojen s Gazom i u kojem vlada kakav-takav mir. Na Zapadnoj obali živi oko 3,5 milijuna ljudi, u Gazi ih je oko 2 milijuna. Od početka listopada 2023. u Gazi je ubijeno oko 71 000 ljudi.

U Crvenom polumjesecu na svim palestinskim područjima imaju nešto više od 4000 volontera. "Zapravo i puno više od toga, jako je puno volontera koji priskaču upomoć."

Izraelaca nema.

"Ne mogu biti u Crvenom polumjesecu jer im vlasti brane čak i pristup Zapadnoj obali. Kad recimo dođete na rub Ramale, grada na Zapadnoj obali, tamo stoji veliki znak koji je postavila izraelska vojska i kaže ovo je područje ‘A‘, izraelskim građanima zabranjen je ulaz. I to je tako već dugo.

Samo na Zapadnoj obali imamo 1023 kontrolnih točaka samo na Zapadnoj obali, oni se trude ograničiti prostor za Palestince što je više moguće i ne dati nam slobodu kretanja."

Kako uopće uspiju u očaju Gaze dobiti lokalne volontere? Jer, osim tamošnjeg stanovništva nitko drugi u Gazu niti ne može. Primjerice, Palestinci sa Zapadne obale ne mogu u Gazu.

"To je čudo. Ljudi se javljaju i dalje, uporno rade, unatoč svemu. Nije da mi imamo neku kampanju, da se radi na tome da se motivira ljude da se priključe humanitarnim radnicima. Ne. Nego kad živite u takvim okolnostima i kad su svi ugroženi, ljudi osjećaju poziv da pomognu. Nekad to rade zbog svoje obitelji.Ono što je bitno je da svi koji volontiraju jako dobro znaju principe Crvenog polumjeseca. Nikad nisam vidio toliko otporne ljude koji su posvećeni tome da sačuvaju živote drugih. Naši humanitarni radnici svaki put kad idu na teren oproste se od svojih u obitelji. Jer, ne znaju hoće li se vratiti. "

Koliko se atmosfera na Zapadnoj obali promijenila nakon 7. listopada 2023. Mnogi Palestinci iz Zapadne obale imaju rođake i prijatelje u Gazi. Kako je gledati genocid a ne moći pomoći? "Nekad čak oni iz Gaze nas ohrabruju. Jer, mi im pomažemo, ali i oni nama pomažu. Psihološki. To je čudo. Mnogi Palestinci su zapravo zanijemili u boli. To su ljudi koji će možda eksplodirati u boli tek kad dođe mir, kad prestanu biti u grču pukog opstanka."

Neki misle da izraelska vojska pucaju po humanitarcima tek od 7. listopada 2023., od početka rata. Ali, to se događalo i ponavlja se, kazuje, već desetljećima. Spominje mladog volontera sa Zapadne obale koji se prijavio raditi za Crveni polumjesec nakon što je ubijen njegov šef.

"Bilo je to prije puno godina kad mi je taj mladi čovjek kazao: ‘Prevarili ste me! Rekli ste da znak Crvenog polumjeseca jamči sigurnost na terenu, da je to kao da imamo neprobojnu pancirku, da nas status humanitarca štiti. To je brutalna laž. Oni pucaju na nas.‘

I to je bio dan kad smo počeli razmišljati o tome da kupimo pancirke, što nije regularna oprema humanitarnih radnika Crvenog polumjeseca.

Sad ih imamo određen broj koji pažljivo koristimo, ali samo na Zapadnoj obali. Naši ljudi u Gazi i dalje nemaju pancirke, jer izraelske vlasti ne dozvoljavaju."