Projekcijom Shakespeareova “Macbetha”, u režiji australskog redatelja Justina Kurzela, u subotu ujutro kompletiran je canneski natjecateljski program.
Nagrade glavnog programa znat će se u nedjelju nevečer, no ono što se već sada zna je da je ovogodišnja konkurencija bila možda najslabija u posljednjem desetljeću.
I Hsiao-hsien promašio
Glavni program nije donio ništa ni približno tako dobro kao lanjski naslovi Bilge Ceylana, braće Dardenne ili Xaviera Dolana, a ono što ovdje dodatno iritira komentatore jest gomila posve prosječnih francuskih filmova kojima je direkcija zatrpala konkurenciju.
Jedan za drugim gledali smo hrpu mediokritetsakih domaćih naslova probarnih po kriteriju da u njima igra netko poput Catherine Deneuve ili Depardieua.
U takvoj selekciji, žiri kojim predsjedaju braća Coen nema puno opcija. Favorit anglosaksonske kritike je “Carol”, lezbijska melodrama iz 50-ih Todda Haynesa. Francuska kritika voli Morettija i njegov “Moja majka”, a tu je i mađarski debitant László Nemes čiji je “Saulov sin” svakako prvo otkriće festivala. Uz “Jastoga” Grka Yorgosa Lanthimosa ti su filmovi ujedno i jedini pravi favoriti.
Dojam nisu popravila ni posljednja dva dana. Glavna atrakcija finala festivala trebao je biti “Ubojica”, novi film sjajnog tajvanskog klasika Houa Hsiao-hsiena. Mnogi filmofili s nestrpljenjem su očekivali kako će se ovaj režiser - poznat po sporim kadrovima i meditativnoj atmosferi - snaći u žanru koji obično povezujemo uz montažu i brzinu - a to je žanr kineskih borilačkih “wuxia” filmova.
Hsienov je film ovdje podijelio mišljenja. Neki ga vole, no moj je dojam da “Ubojica” nema ni žanrovsku atraktivnost wuxia-filmova, a ni filozofičnu dubinu kakvu su imali Hsienove prekrasni klasici “Grad tuge” ili “Zbogom jugu”.
Priča o azilantu
U završnici konkurencije prikazana su i dva francuska filma, od kojih je jedan grozan, a drugi pristojan. “Dolina ljubavi” Guillaumea Niclouxa bezobrazna je budalaština, film u kojem Isabelle Huppert i Gerard Depardieu glume roditelje samoubojice koji tumaraju Death Valleyem u Arizoni.
“Dheepan” Jacquesa Audriarda nešto je bolji film. To je priča o tamilskom azilantu koji počne raditi kao kućepazitelj u stambenom bloku pariškog imigrantskog kvarta, da bi uskoro ušao u koštac s lokalnim mafijašima.
Osjeća se da je taj film radio isti čovjek koji je snimio i izvrsnog “Proroka”, no premda dva filma imaju sličnosti, “Le Prophete” je liga za sebe.