Gledali smo Malu sirenu: Čim su u kadru rak, galeb i ribica, sve je u redu. No, bilo bi za očekivati da glumci ponesu veći teret

Moj je problem s ovim film što sam prije njega gledao crtić koji traje 80 minuta, a ovo je igrani film koji traje 135 minuta.
Zašto je ovo toliko rastegnuto? Ne bih mogao najbolje objasniti. Da su se zadržali na nekih 110, 115 minuta mislim da bi to bilo taman.
Mislim da je suština u tome da su oni htjeli pokazati što se sve može napraviti sa specijalnim efektima.
Postoje tu neke dvojbe oko toga što rastegnuti, a što skratiti. Ja sam dojma da su oni rastegnuli sve, a da ništa nisu skratili.
Promjene u vezi na crtić su samo u vezi dužine. Međutim, vi kao gledatelj bi morali imati cijelo vrijeme pred očima imati original da bi znali što se dogodilo.
Prvo dojam o Halle Bailey je jako dobar. Kad pjeva - super, ali onda kad pri kraju počnu scene kada ona izgubi glas, i tu, kada treba naglašeno glumiti, mislim da to nije izvedeno idealno
Princ je potpuno flah, mogli su naći nekoga s više raspona, tko može dočarati razne emocije
I tu je Melissa McCarthy koja je odlična, ali ona je velika glumica i zna kako privući publiku. Pretjerivanje je u opisu lika. Sporedni likovi su ukrali priču. Čim su u kadru rak, galeb i mala ribica, sve je u najboljem redu. Tako je bilo u crtiću, no to je tamo normalno. Ovdje biste ipak očekivali da glavni likovi ponesu malo veći teret.
Pjesme su kao i u crtiću. Dvije najbolje su nekako najbolje došle do izražaja, pogotovo Under the sea. Ona se ponavlja dva puta, kao i u crtiću. Mislim da su se mogli tu sjetiti nečega novog. Čitao sam da su izbacili jednu pjesmu koju je pjevao Javier Bardem jer bi ukrao kraj filma. Šteta, jer bi se time dobila neka razlika u odnosu na prvi film.
Mislim da je pjesma Kiss the girl nekako bolji tretman. U crtiću je nisam zamijetio, tako da je to neki napredak.
Najveći napredak u odnosu na crtić je kolor, vizualni stil na koji je redatelj poput Roba Marshalla morao paziti. Pazili su da sve scene bliješte i strašno mi se sviđa dizajn Ariel jer se sve nešto presijava.
Moja ocjena bi bila 3, a finalni dojam je da će klincima možda biti dosadno jer nisu navikli sjediti više od dva sata u kinu, a ostali možda neće biti oduševljeni nečim što je ovako sporo

Kompanija Disney ništa ne prepušta slučaju. Uspon su napravili zahvaljujući crtićima, a sad iz njih prave igrane filmove, što skuplje, to bolje, jer publika voli raskošne spektakle.

Nakon “Alice u zemlji čuda”, “101 dalmatinera”, “Cruelle”, “Kralja lavova” i “Pepeljuge”, na red je stigla igrana obrada njihova crtića “Mala sirena” iz 1989., koji je označio preporod Disneyjeva animiranog odjela.

Naime, od sredine sedamdesetih pa do kraja osamdesetih kompanija se baš nije mogla pohvaliti naročitim ostvarenjima na području animacije, a malo je nedostajalo da i ovaj film ne dobije zeleno svjetlo za produkciju, jer se Disneyjevu šefu Jeffreyju Katzenbergu priča činila suviše sličnom onoj u “Morskoj sireni u New Yorku” (Splash), međutim, redatelji J...