Na početku mi je išla na živce; to njezino skupljanje biljaka, transcendentno jedinstvo s prirodom, konstantan bijeg u šumu, prijateljstvo sa sokolom... Jednostavno, nije to moj tip žene; čarobnica, vještica koja svoju moć vuče iz drevne mudrosti ukorijenjene u majčicu zemlju i prirodu. Malo je tu temelja za moju identifikaciju s takvim ženskim likom, moj tip su neurotične, nesređene, nevoljene, izgubljene, kaotične - baš kao što sam i ja sama. Također, nije to tip literature koji me zanima; priča uronjena u povijest, koja se bavi stvarnim likovima, odnosno autor zamišlja kako je to nekada bilo.
Pa opet, roman Maggie O‘Farrell, "Hamnet", među najboljim je knjigama koje sam pročitala unazad nekoliko godina. U izdanju Profila i u prijevodu Damira Biličića i Ire Wacha-B...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....