ZAGREB - Temeljen na istoimenom stripu Grega Rucke i Stevea Liebera, kriminalistički triler “Whiteout” (Polarna noć) počiva na zaista zanimljivoj dosjetki. Junakinja filma policijska je agentica koja istražuje prvi slučaj umorstva u polarnom krugu. Film Dominica Sene zbiva se na američkoj polarnoj stanici Mc Munro, pravom malom znanstvenom gradu koji za polarnog ljeta ima oko tisuću stanovnika, nuklearnu mini-centralu, bankomat, kuglanu i bar.
Junakinja filma (Kate Backinsale) policajka je zadužena za red na stanici. Jednog dana agentica Stetko pronađe leš geologa. Nesretni slučaj ispostavi se kao ubojstvo, ubojstvo izvrgne u zamršenu zavjeru, a policajki koja je do jučer hapsila pijane postdiplomce na ruku ne ide ni tajming: do polarne noći i evakuacije baze ostajo je još dva dana. Nakon toga, bazu će za šest mjeseci napustiti svi - i počinitelji, i svjedoci, i materijalni dokazi.
Priča “Whiteouta” doista zvuči izvrsno, a struka veli da je i strip izvornik iz 1998. vrlo dobar. Međutim, kad se film Dominica Sene (“Gone in 60 Seconds”) pojavio u kinima, kritika ga je sasjekla i to - nažalost - zasluženo.
Neobično je vidjeti skupi, ozbiljni žanrovski film A produkcije koji je scenaristički tako traljavo pripremljen. U “Polarnoj noći” likovi osvanu i nestanu kako se komu prohtije, kriminalističke niti vođene su traljavo, glavni obrat u fabuli nepotrebno nam se otkriva u otvaranju filma, a relevantne informacije o zbivanjima na stanici čujemo preko zvučnika, kao u nekom groznom, stereotipnom SF-u.
U “Polarnoj noći” lijepo se vidi da su se tu potrošili neki novci, akcijski prizori u mećavi su efektni, no filmu Dominica Sene fali ono što je nekad bio najjači adut žanrovskog Hollywooda: temeljiti rad na skriptu. “Polarna noć” je u tom smislu nedopečen poluproizvod.