U ovom trenutku serija M.A.S.H. vjerojatno se prikazuje na nekom televizijskom programu negdje u svijetu. Gledatelji je još uvijek vole, ujedno je zastrašujuća i prepuna humanosti, zabavna i emotivna. Ta komična dramska serija, snimana od rujna 1972. do veljače 1983. godine, drži mnoge titule i na svim je listama najboljih TV-serija svih vremena.
No, temelj za nju postavljen je 1970. godine. Tada je premijerno prikazan film M.A.S.H. Roberta Altmana. Kaotična, antiratna satira, rubno subverzivna, u kina je stigla u vrijeme Vijetnamskog rata, kojem se nije nazirao kraj - te su godine američke i južnovijetnamske jedinice ušle u Kambodžu, a protesti i zahtjevi za povlačenjem američkih vojnika bivali sve glasniji. Iako je priča filma smještena u doba Korejskog rata, poveznica s Vijetnamom je bila jasna.
Film prikazuje medicinsku jedinicu br. 4077, smještenu u pokretnoj vojnoj kirurškoj bolnici (M.A.S.H. - Mobile Army Surgical Hospital) negdje u Koreji.
Altman je okupio odličnu glumačku ekipu - glavne uloge ponijeli su Donald Sutherland (Hawkeye), Tom Skerritt (satnik Duke Forrest) i Elliott Gould (Traper John), Sally Kellerman (kao "Hot Lips" Houlihan), Robert Duvall (Frank Burns), Gary Burghoff (Radar) uz Renéa Auberjonoisa, Rogera Bowena, Michaela Murphyja i mnoge druge manje ili više poznate glumce. Burghoff će biti jedini lik iz filma koji će kasnije glumiti i u seriji.
Scenarij je napravio Ring Lardner Jr., prema knjizi Richarda Hookera "M.A.S.H.: A novel about three army doctors". Hooker, pravim imenom H. Richard Hornberger, napisao je knjigu o svojem osobnom iskustvu kirurga tijekom rata u Koreji. Bilo je to sirovo, crnohumorno štivo o životima vojnih liječnika koji se pokušavaju nositi sa strahotama koje ih okružuju. No, knjiga je bila samo nadahnuće, tako da se film i literarni predložak koji je Altman nazvao "poprilično groznim", jako razlikuju.
Altman je film zamislio u istom mračnom, neuglađenom i nepročišćenom stilu, ali uz mnogo više humora koji će istaknuti apsurdnost situacije. Kako je sam jednom rekao: želio je da film bude što sličniji ratnoj zoni - glasan, neuredan i prepun neočekivanih trenutaka.
M.A.S.H. je odlično prošao u kinima - prema zaradi bio je treći američki film te godine, globalno je zaradio 81,6 milijuna dolara - danas bi to bilo oko 630 milijuna dolara. S obzirom na budžet od tri milijuna dolara, bilo je to fantastično postignuće.
Kritičari su ga uglavnom jako hvalili, a Time je napisao kako je "to jedan od najsmješnijih krvavih američkih filmova, i ujedno najkrvaviji američki smiješni film".
Kao potvrda uspjeha došle su i nagrade - Oscar za najbolji adaptirani scenarij, Zlatna palma u Cannesu, Zlatni globus za najbolju komediju ili mjuzikl. Danas je 54. na listi 100 najboljih filmova Američkog filmskog instituta.
M.A.S.H. je utjecao na niz promjena u američkoj filmskoj industriji, suptilnih i manje suptilnih.
Primjerice, bio je prvi film nastao u sklopu nekog velikog studija, u kojem se mogla čuti psovka. U jednoj sceni, satnik Painless izgovara riječ "f*cking" u žaru sportskog okršaja. Iako se u prvom trenutku činilo da će zbog toga film dobiti oznaku X, dakle, zabranjeno za maloljetnike, šefovi 20th Century Foxa ostali su kod oznake R, što mu je osiguralo širu publiku. Danas se to čini smiješnim, no 1970. godine je to bio, kako su rekli stručnjaci - "seizmički pomak".
Uz film je vezana i pomalo bizarna priča - Altman je za jednu scenu, poznatu scenu "posljednje večere" trebao pjesmu, ali je imao i specifične zahtjeve. Naslov joj je bio "Suicide Is Painless" i trebala je biti "najgluplja pjesma dotad napisana". Posao je prepustio svojem 14-godišnjem sinu Mikeu, smatrajući da je tinejdžer idealan za takvu bedastoću. No, sin je napravio posao i ocu predao stihove koji su bili točno onakvi kakvi su trebali biti. Pjesma je postala zaštitni znak filma (i kasnije serije). Mike je na temelju autorskih prava zaradio milijune. Tata Altman je za režiju dobio samo 75.000 dolara. U kasnijim intervjuima isticao je kako je njegov sin kupio kuću prije no što si je on to mogao priuštiti.
Jedan od većih problema u pripremi filma iskrsnuo je zbog Altmanove želje da iz scenarija ukloni što više referenci koje bi ukazivale na to da se radnja događa za Korejskog rata. Želio je da svi misle kako se radi o Vijetnamu. Nadao se da će gledatelji shvatiti satiru kao komentar na rat koji je bjesnio još od 1955. godine, i nastavio se još pet godina nakon premijere njegova filma. No, šefovima studija bilo je jasno što pokušava, te su ga natjerali da jasno pokaže kako se radi o Koreji, a ne Vijetnamu. Publika je ipak shvatila poruku.
U opsežnom Altmanovom opusu, bio je to tek četvrti dugometražni igrani film, a njegov karakterističan redateljski stil nije se svima sviđao. Godinama se govorilo kako su zvijezde filma, Elliott Gould i Donald Sutherland, smatrali da Altman radi loše, nisu vidjeli nikakav red i raspored u snimanju, i činilo im se da redatelj vodi projekt u propast. A onda su vidjeli prve sirove snimke i shvatili da Altman ipak zna što želi i kako to želi postići. Rezultat je bio jedan od najboljih satiričnih ratnih filmova svih vremena. Gould se, navodno, ispričao i dugo je surađivao s redateljem, no sa Sutherlandom Altman više nikad nije radio.
Neki je povjesničar filma napisao kako je prvi velik i važan element koji je M.A.S.H.-u donio slavu i nagrade bilo nepoštivanje autoriteta. Nema svetih krava. Seksualnost je neprekidno u igri, a stav prema religiji ironičan. Nema poštivanja ratnih heroja, a heroji koji spašavaju živote piju, opsjednuti su seksom, ne ustručavaju se pornografije ni marihuane. Dotiču se i teme rase, odnosa među spolovima i mnoge druge koje nisu bile baš tipične za to doba u Hollywoodu.
Jedna od njih je odnos prema ženama - neki tvrde da su likovi prema stavovima često na rubu mizoginije, a posebno ističu bojnicu Houlihan. No, nije baš tako. Margaret "Hot Lips" Houlihan, glavnu medicinsku sestru koja uporno pokušava održati red u kaotičnom okruženju, glumila je fantastična Sally Kellerman. Njezina bojnica želi raditi sve po pravilima i propisima, ali ima i aferu s oženjenim, uobraženim i ne pretjerano sposobnim kirurgom Frankom Burnsom. Zbog svoje rigidnosti i veze s Burnsom, omiljena je meta za mučenje i podmetanja. Sally Kellerman ipak je uspjela izgraditi lik čvrste žene, koja u sebi ima i određenu ranjivost, koja ima svoj luk sazrijevanja, lik mnogo složeniji od "zgodne medicinske sestre" iz scenarija. Ona je za tu ulogu bila nominirana i za Oscara.
Analitičari i povjesničari filma kažu da je M.A.S.H. dobro ostario i 55 godina od premijere još uvijek nosi antiratnu poruku umotanu u mnogo mračnog humora i emocija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....